Prema djelu Francoisa Varonea „Nevolje s odsutnim Bogom"

Što proživljava, o čemu razmišlja i kako se osjeća malo dijete dok ga roditelj daje na cijepljenje? Vjeruje li u dobrotu oca dok ga drži u naručju a medicinska igla probada njegovo krhko tijelo? Može li razumjeti kako treba pretrpjeti malu bol da bi bilo zaštićeno od opake bolesti? Odrastao čovjek u momentima stradanja nailazi na krizu vjere i ne prihvaća patnju. Odnos čovjeka prema Bogu sličan je odnosu roditelja i djeteta, uostalom Isus uči Bog je Otac nebeski. U odrasloj dobi nemalo projiciramo odnos prema Bogu kao odnos djeteta prema roditelju. Dijete treba roditelje zbog hranjenja pa u odrasloj dobi razvijamo vjeru iz koristi. Drugi motiv priklanjanja roditelju je da bi bili zaštićeni od nepoznatog svijeta koji nas plaši. U odrasloj dobi nastaje religija motivirana nelagodom od nepoznatog i Bogu pristupamo zbog straha.

Božji sin propovijedao je među Židovima a njihova domovina bila je pod upravom Rimskog carstva. Vodeća društveno-politička organizacija u narodu bila je stranka farizeja čija se duhovnost svodila na strah. Plašili su se Boga i svijeta i svaku nevolju tumačili su kao kaznu Božju zbog ne vršenja zakona. Isus je osuđivao njihovu licemjernost jer su božanske propise opsluživali formalistički. Rimljani su razvili utilitarističku filozofiju pa su unutar religije dopuštali vjeru koristi. Pristajali su štovati svekolika božanstva koja bi mogla pomoći rješavanju svakodnevnih izazova. Farizeji i Rimljani premda protivni jedni prema drugima udružili su se u osudi Božjega sina. Krist se nije uklapao u židovsku doktrinu slobode vjerovanja pa su ga iz straha prema Bogu sudili. Poncije Pilat u Isusovom ponašanju nije nalazio krivnje a ipak je dopustio da ga razapnu zbog vlastite koristi.

Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika

Religija straha i koristi pogubna je za ispravno prakticiranje duhovnosti poruka je iz evanđelja. Dijete nije zrelo dok ocu ne počne pristupati ljubazno bez straha od svijeta ili koristi za sebe. Duhovnost u kršćanstvu nije i ne bi smjela biti strah ili korist već ljubaznost, milosrđe i zahvalnost. Kršćaninova molitva je euharistija, zahvalnost Bogu za primljene darove, dobre i loše. S povjerenjem prihvaćamo nedostatke sa sviješću kako je to sredstvo za vječno spasenje. Riječ euharistija biblijskog je porijekla i označava dobru milost, naklonost, zahvalnost. Misa je svečana proslava sakramenta euharistije, spomen Kristove muke, stradanja i uskrsnuća.

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 24.3. 2024.