U jesen godine, blagdanima Svi sveti i Dušnim danom,  prisjećamo se i jeseni svoga života. Jesen je vrijeme kad priroda ostaje bez svoga ruha.

Ali prije toga poprimi svu raskoš šarenila boja. A onda se pokrije  bijelim pokrivačem. Ovi blagdani nas podsjećaju kuda idemo i gdje trebamo doći.

U mnoštvu ciljeva koje si stvaramo i koje nam život nudi, Crkva nas podsjeća da ne zaboravimo onaj osnovni – doći u Nebo.

U mnoštvu briga i obaveza, lako se izgubi djelić prostora i isječak vremena koji pripadaju samo Bogu.

A bez toga sjećanja, sve se izgubi u prostoru i vremenu. Tražeći sve i svašta previdimo ono što već imamo.

A to je Bog u mome srcu! Po ono najvažnije ne trebamo nikuda ići, niti ga čime možemo zaslužiti. Pred triput Svetim treba samo biti.

U šutnji i klanjanju. Pred živim Misterijem postajemo svjesni da već danas mogu biti na cilju. Ali prije toga treba proći kroz jesen svojih želja i ideja.

Nekada se tako čine lijepima, ali s njima ne možemo ući u beskraj netaknute bjeline.

Dragi slušatelji RM, gledajmo u taj beskraj i želimo tu bjelinu.