Sv. Padre Pio poučava nas o dragocjenosti vremena govoreći: „O kako je vrijeme dragocjeno! Blagoslovljeni su oni koji znaju kako ga dobro iskoristiti. Kad bi barem svi mogli shvatiti kako je vrijeme dragocjeno bez sumnje bi dali sve od sebe da ga utroše na hvale vrijedan način. Molitva je ono što danas nedostaje čovječanstvu.“ I danas je potrebno da znamo cijeniti časove tišine, šutnje, sabranosti jer kroz njih i preko njih upijamo prisutnost Božju, osnažujemo se u svojim dubinama i postajemo jedno s Bogom. Dragi molitelji tko nije kušan, nije provjeren, tko nije provjeren, ne napreduje kaže sv.Augustin, a sv.Padre Pio kaže: „Bog koristi kušnju kao sredstvo da uz sebe veže duše koje voli.“ Bože, Ti svakog trena želiš pohoditi moje srce svojom blizinom i svojim mirom za kojim svaki dan toliko čeznem. Tvoj mir je hrana bez koje ne mogu. U iskrenosti svoje molitve prilazim Ti Bože ovakav kakav jesam malen, grešan i nedostojan, ali Ti si odlučio da Te budem dostojan. Hvala Ti. Kaže Majka Terezija: „On te ljubi, ali još više, on čezne za tobom. Nedostaješ mu kada mu nisi blizu. Žeđa za tobom. Uvijek te ljubi, čak i onda kada osjećaš da ne zaslužuješ tu ljubav. Dok te drugi ne prihvaćaju, možda čak ne prihvaćaš ni samu sebe, on je onaj koji te uvijek prihvaća. Samo vjeruj da si mu dragocjen, da si mu dragocjena. Donesi pod njegove noge sve svoje trpljenje i samo otvori srce da budeš ljubljena od njega kao što i jesi. On će učiniti sve ostalo.” Ostanimo narednih nekoliko trenutaka u Gospodinovoj prisutnosti u Njegovoj blizini koja nam je svima tako potrebna. Utihnimo.
Iz molitvenog ulomka s. Marije od Presvetog Srca (knjiga Bog je ljubav): „Jasno mi je, o moj Bože, da Ti želiš i hoćeš da me nađeš lišenu od svake neuredne privezanosti uz stvorenja, lišenu od svih onih posebnih najunutarnijih veza po kojima se duh moj i srce znaju njima priklanjati tražeći svoju radost i utjehu – ljubav, ali ipak ljudsku – osjetnu. Ti nećeš da moje misli, moji impulsi i kucaji srca bilo za koga udaraju osim za Tebe, a tek po Tebi za sve ljude. Ti hoćeš da mi budeš najbliži, najviši, najmiliji; da Tebe jedinoga tražim u svoji noćima bez utjehe, u svojim časovima osamljenosti i klonulosti, u svojim molitvama i bdjenjima, u svojim trpljenjima i iskušenjima. Ti hoćeš da budeš svjedok svih mojih radosti i boli, svjedok mojih tjeskoba i moga plača. Želiš da budeš moj branitelj i moj tješitelj, moj gospodar i moj zaručnik – moja jedina ljubav. O kada već to tražiš, onda mi daj srce potpuno čisto i slobodno od svake neuredne privezanosti i nagnuća prema najdražim i najidealnijim bićima u kojima mi se čini da Tebe gledam tražim, u kojima mi je Tvoja vječnost tako prisutna, Tvoja ljubav tako osjetna, da je srce želi zadržati i „za sebe“. Bacam se u Tvoj naručaj i – šutim. Uzmi mi sve da Ti jedini budeš SVE, da u Tebi ljubim sve, da jednom u Tebi nađem sve. Da preobražena Tvojom ljubavlju zagrlim sve ljude, sav Svemir kojega ispunjaš Ti – Ljubavi!“ Tako ću vršiti sve zapovijedi, tako ću i druge učiti Tvojoj ljubavi s Tvojom ljubavi Bože ispunjena. Utihnut ćemo u tišini Božje ljubavi nekoliko trenutaka. I na koncu, molimo Gospodina svaki dan da i u patnji i nepravdi, kako u križu tako i u Uskrsu u svemu Gospodinu sličimo vršeći Božje zapovijedi i učeći druge zapovijedi Božje jer naš Gospodin je živi Bog, naš Gospodin je život dao za nas, naš Gospodin je naše SVE.
Srijedom – u molitvi, 02.03.2016. godine
Molitveni tekst priredila i prilagodila
Mara Mandić
