Dragi slušatelji u programu RM poslušajte razgovor sa Nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem, povodom njegovog boravka u Korei i sudjelovanja na"Koreanskom forumu za ujedinjenje i pomirenje" koji je na Koreanskom katoličkom sveučilištu u glavnom gradu Južne Koreje Seulu organizirala Katolička Crkva Pod pokroviteljstvom kardinala Andrewa Yeoma Soo-junga i vlade Južne Koreje.
Razgovor sa Nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem, povodom njegovog boravka u Korei mozete poslusati u programu RM 29.08.2016.sa početkom u 20:00 sati
Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit beogradski mons. Stanislav Hočevar te biskup banjolučki mons. Franjo Komarica i pomoćni biskup ljubljanski mons. Anton Jamnik, sudjelovali su od 17. kolovoza 2016. na „Koreanskom forumu za ujedinjenje i pomirenje“ koji je na Koreanskom katoličkom sveučilištu u glavnom gradu Južne Koreje Seulu organizirala Katolička Crkva pod pokroviteljstvom kardinala Andrewa Yeoma Soo-junga i Vlade Južne Koreje pod pokroviteljstvom ministra za ujedinjenje Koreje dr. Honga Yong-pyovladea.
Kardinal Puljić je govorio o trenutačnoj razini intenziteta mira u Bosni i Hercegovini koji se ne razvija onako kako bi željela Katolička Crkva. Kazao je da je ono, što Crkva čini u Bosni i Hercegovini godinama čini, vidljivo iz rezultata njezinog nesebičnog zalaganja za čovjeka. Pozornost mnogih privukla je i njegova konstatacija da je mir bez Krista globalno neodrživ, štoviše nemoguć. Suradnja među različitima mora biti na prvome mjestu. Istaknuo je da se iz suradnje rađa međusobno poštivanje, a iz međusobnog poštivanja razvija jednakopravnost koja ne vodi samo vjersko-političkoj stabilnosti, nego i onoj ekonomskoj, kulturnoj i socijalnoj. Na kraju, kardinal Puljić je kazao da Katolička crkva u BiH želi slijediti korejski model prema kojem će, ne kvantitativno nego kvalitativno uvelike doprinositi općem dobru cijele države.
Veliku pažnju privuklo je i izlaganje biskupa Komarice koji je statistički predstavio tragičnu sudbinu Hrvata ka
tolika u najvećem dijelu Banjolučke biskupije tijekom i nakon nedavnoga rata. Konstatirao je da su katolici protjerani iz svojih domova tijekom rata što je nastavljeno i nakon rata sve do danas samo u perfidnijem jedva prozirnome velu. Istaknuo je da , unatoč svemu, nada ne posustaje i da se po krvi mučenika u Crkvi rađaju novi sinovi i kćeri koji će svjedočki djelovati u svijetu.
Nadbiskup Hočevar je u svome predavanju naglasio da su balkanske zemlje, koje su neprestano na periferiji geopolitičkoga globalnoga plana, raskrižje svjetskih interesa koji svojom globalizacijom zatiru interese manjih i slabijih naroda.
Osim crkvenih predstavnika na Forumu su sudjelovali i ugledni stručnjaci i profesori iz Oxforda, Američkoga katoličkoga sveučilišta, Katoličkoga korejskoga sveučilišta, Međunarodnoga instituta za mir u Londonu, Bliskoistočnog instituta za mir i brojnih drugih prominentnih društvenih institucija. Iz njihovih se predavanja mogla uočiti silna želja za ujedinjenjem Koreje što velikim dijelom priječi velika svjetska vrlo opasna „igra“ koja često uzrokuje veliko ogorčenje manjih naroda. To se posebno osjetilo prigodom posjeta demilitiziranoj zoni između Sjeverne i Južne Koreje koju kontroliraju snage Ujedinjenih naroda.
Jedna od posebno zanimljivih točaka bila je i posjet Centru za ujedinjenje koji se nalazi na samoj granici sa Sjevernom Korejom i s čije se krovne terase čeznutljivo promatra Sjeverna Koreja i gdje brojni južnjaci sanjaju o ujedinjenju. U toj zoni nalazi se i Crkva ujedinjenja u kojoj je kardinal Puljić predsjedao Euharistijskom slavlju. Uz ovaj nacionali element posebno je bio impresivan pohod Nacionalnom svetištu korejskih mučenika u kojemu hodočasnici dugo bdiju i zajedno sa svojim svećenicima mole na različite nakane.
Južna Koreja je primjer zemlje koja je nedavno strašno patila, a danas nezaustavljivo napreduje. Njezin križ razjedinjenosti i atomskih prijetnji sa sjevera nije malen i bezazlen, ali dobrim djelima i velikim zalaganjem želi ostvariti mir i napredak ne samo živućim stanovnicima, nego i onim budućim. U ovom narodu zaista je primjetna velika vjera u Krista i njegovu Crkvu.