U sarajevskoj katedrali održan je u popodnevnim satima susret sa svećenicima redovnicima, redovnicima, sjemeništarcima i bogoslovima. Vidno ganut svjedočanstvima dvojice svećenika i jedne redovnice Papa se odlučio okupljenima obratiti spontanim riječima, "iz srca" kako je rekao. Potom je predviđeni službeni govor predao vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću uz komentar: "Stvarno je dobar".

Svjedočanstva govore sama za sebe, započeo je Papa svoje obraćanje. I to je sjećanje vašeg naroda. Narod koji zaboravlja nema budućnosti. To je sjećanje vaših otaca, vaših predaka u vjeri. Govorilo ih je samo troje, ali iza toga stoje toliki koji su propatili isto. Draga braćo i sestre, nemate pravo zaboraviti svoju povijest. Ne radi osvete već zato da budete mirotvorci, da biste mogli ljubiti poput njih. U vama, u vašem pozivu stoji krv, stoji svjedočanstvo tih vaših mučenika. To je krv i svjedočanstvo tolikih svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova. Sveti Pavao u Poslanici Hebrejima poručuje: „Ne zaboravite svojih predaka". Oni su koji su vam prenijeli vjeru, upravo oni su nam prenijeli kako se živi vjera. Sveti Pavao nam isto tako poručuje: „Ne zaboravite Isusa Krista, prvog mučenika". I oni su išli tragovima Isusa Krista. Moramo primiti to sjećanje kako bismo postali mirotvorci.

Nekoliko riječi mi leži na srcu, nastavio je Papa. Jedna od njih je oprost. Čovjek koji se posvetio Gospodinu mora znati oprostiti. Oprostiti nekome koji mi je nešto loše rekao, s kim sam se posvađao, sestri koja je ljubomorna, to nije teško. Ali oprostiti onome koji te muči, mrcvari, iživljava se nad tobom, upire pušku u tebe, želi te ubiti – to je teško. I oni su to učinili, i oni propovijedaju da se tako čini. Koliko puta nas duh svijeta navodi zaboraviti patnje naših predaka gdje se vrijeme ne računa u danima a minute su duge kao vječnost. Bez hrane, vode, prljavi, to je trajalo predugo. Mi se žalimo kada nas zub zaboli, želimo televiziju u svojoj sobi zbog komocije, ogovara se poglavara ili poglavaricu zato što hrana nije dobra. Molimo vas ne zaboravite svjedočanstva vaših predaka. Zamislite samo koliko su prepatili. Pomislite na šest litara krvi koje je morao primiti svećenik koji je prvi govorio. I provodite jedan život dostojan križa Isusa Krista. Redovnici, svećenici, biskupi koji su svjetovni, oni su karikatura, nema koristi od njih. Oni nemaju sjećanja svojih mučenika i zaboravili su žrtvu Isusa Krista. Drugo što mi pada na pamet su policijski službenik koji je mučio sestru a ipak joj je dao krušku i žena muslimanka koja je donijela svećeniku jesti. I taj okrutni čovjek je osjetio samilost, možda se sjetio svoje mame: donio joj je jesti. Žena muslimanka vjerovala je u Boga, izdigla se iznad vjerskih razlika, ljubila je, dala jesti. To je zato jer svi imaju sjeme dobrote, svi smo djeca Božja. Blago vama koji imate blizu takva svjedočanstva. Ne zaboravite ih molim vas. Neka i vaš život raste s tim sjećanjem, rekao je Papa pozvavši na molitvu za obitelji kako bi iz njih potekla takva djeca i da bi bilo mnogo zvanja. Na kraju je Papa istaknuo kako je nedavna povijest u BiH bila povijest okrutnosti te da u današnjem svijetu ima mnogo okrutnosti. Poručio je stoga sudionicima susreta: „Činite uvijek suprotno od okrutnosti, imajte osjećaje milosrđa, bratstva, oprosta, i nosite križ Isusa Krista. Sveta Majka Crkva vas želi upravo takve, male mučenike ispred ovih velikih, male svjedoke križa Kristova. Neka vas Gospodin blagoslovi i molim vas molite za mene", poručio je na kraju Papa. (kta/ika)