Čovjek današnjice kao da je sve nespremniji za susret. Teško se otvara, jedva nalazi vremena za drugoga a drugog nerijetko doživljava kao stranca. Imamo istina stotine razloga da se tako osjećamo ali jedan bitan razlog zašto smo takvi kakvi jesmo, jest naša volja. Volja da činimo dobro a ne da nam se čini dobro. Ujedno, nedostaje nam i volje da služimo Bogu.
Sv. Augustin kaže: „Homines sunt voluntates!“ (Ljudi postaju ono što žele). Mi u stvari znamo što trebamo činiti ili biti, ali nemamo snažne volje to provesti u djelo. Sličimo Dalmatincu koji baca novac u zrak da bi se opredijelio: hoće li raditi, spavati, ili se kupati. Današnje je vrijeme, vrijeme raspravljanja a ne odluka i djelovanja. Kardinal Jean Danielou je rekao: „Ovaj naš vijek ostat će zabilježen u povijesti kao vijek raspravljanja i velikog otpada od vjere“. Zbog takvog stava u duše se uvlači nezadovoljstvo, praznina, bojažljivost, razočaranja, razdražljivost. S tim u svezi poslušajmo sv. Tereziju Avilsku: „Treba samo početi; duša se onda nađe u novom ambijentu Bog joj daje novo svjetlo, novu snagu, za koju prije nije ni znala“. Narod kaže: „Ako hoću, lako ću, ako neću, kako ću!“
Dragi čitatelji! Jubilej godine milosrđa u koji smo ušli prošle godine ne želi nas samo podsjetiti na Božje milosrđe nego i na milosrđe koje i sami možemo činiti. Korizma je povlašteno vrijeme za takvu djelatnost. Stoga se još jednom podsjetimo koja su to djela milosrđa koja trebamo i možemo prakticirati; tjelesna su - gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, zarobljene i prognanike pomagati, mrtva pokopati, a duhovna - dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grešnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti.
Koja su važnija? Može se reći da su po sebi sva jednako vrijedna i da su sva biblijski utemeljena. No, kad je riječ o ljudima današnjice, možda su ugroženije duhovne nego tjelesne potrebe. Čovjek današnjice je gladan duhovnih vrijednosti a više puta nije ni svjestan koja ga glad prati pa ima sve a ipak je „gladan“. Čovjek uvijek treba drugog čovjeka koji će ga poučiti, savjetovati, saslušati, utješiti. Čovjek treba čovjeka da podijeli s njim svoje osjećaje. Čovjek u svakom čovjeku traži vidjeti čovjeka poput Isusa iz Nazareta ili ženu poput Djevice Marije.
U namjeri da pomogne čovjeku da sebe bolje vidi i potakne ga na veće dobro, sv. Ignacije predlaže da sebi predstavim tri vrste ljudi koji su dobili veliku svotu novca, veliko bogatstvo. No, ujedno su svi iznutra bili potaknuti da se radi većeg dobra odreknu dobivenog bogatstva. Prva skupina ljudi se htjela otresti dobivenog bogatstva i navezanosti na njega kako bi u miru pronašli Boga i spasili se, ali sve je ostalo na pustoj želji. Druga skupina se želi otresti te neuredne sklonosti ka bogatstvu, no tako da bogatstvo ostane u njihovu vlasništvu. Tek treća skupina se želi otresti sklonosti tako da njima ne gospodari želja da stečenu stvar zadrže. Naime oni sa stvarima koje posjeduju žele samo jedno: proslaviti Boga. Sve su druge želje podređene ovoj želji.
U Isusu imamo najbolji primjer kako se živi za Boga i kako se ostvaruju djela milosrđa. On za nas ostaje mjerilo ponašanja u svim situacijama.
