Još uvijek se nalazimo u milosnom vremenu Korizme. Još uvijek imamo priliku pokušati nešto novo i ljepše u našem životu učiniti. Još uvijek imamo priliku stati uz Boga i Njemu povjeriti sve, te upravo s Njim izgraditi nove temelje. Zato, nemojmo čekati sutra. Ovo nam je također i prilika da se upitamo što je Korizma i što ona znači meni?  Bilo bi dobro kad bismo svi u ovo milosno vrijeme stali pod

Isusov križ i kad bismo zajedno s prorokom Izaijom zavapili: „Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana. U narodu nečistih usana prebivah, a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!“ Ako bismo tako učinili, onda bi naše kajanje uništilo grijeh i bili bismo dostojni vidjeti Isusa, onog Isusa što je postao čovjekom jer je u svemu poželio biti sličan nama, osim u grijehu. Njegova je predragocijena krv potekla kako bi nas spasila i oslobodila. Učinio je to kako bi zauvijek ostao s nama i kako bi ispunio ono svoje obećanje: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!“ To si nam već dokazao. Zato se sada ne bojimo poći putem Kalvarije. Ne bojimo se stati pod Tvoj križ. Istina, bolno je stati podno križa, podignuti pogled prema Tebi i vidjeti Tvoje lice krvlju umiveno, a pritom znati da je moj grijeh tomu uzrok.
Ipak, unatoč tome, Ti si taj koji ne odustaješ i koji ne daš da pogled svoj odmaknem od Tvoga lica. Tvoje me usne još uvijek zovu i Ti želiš da se sakrijem u Tvoje rane kako bi me predragcijena krv Tvoga Tijela mogla spasiti i osloboditi svakog mog grešnog djela. Strah me je, ali Ti predajem taj strah i želim ozdraviti. Evo me sada pred Tobom. Izliječi me Isuse. Nemoj oklijevati. Prijeko si mi potreban i znam da nećeš svoje krvavo i milosno lice od mene zakloniti. Daj mi da zaboravim na svijet i njegovu ispraznost kakon bih mogla primiti puninu života koju mi Ti nudiš. Zato Ti sada dolazim zajedno sa svetim Franjom Asiškim i kažem Ti: „Gospodinj moj i Bog moj, Bog moj i sve moje!“

Nikolina Marčić