Foto: Renata Sedmakova/Shutterstock

Piše: Trpimir Matković

Nogomet je igra, koja prilično vjerno simulira životnu borbu nepredvidljivog ishoda, pa mu otuda tolika enormna popularnost. Naš najveći nogometni zaljubljenik Zvonimir Magdić, glasoviti novinar "Sportskih novosti", pred kraj života ispričao je dvije istovjetne anegdote: na Maksimiru je promatrao utakmicu u kojoj je Zvonimir Boban uz aut-liniju genijalno primirio jedno teško dodavanje; na to se Magdić u oduševljenju podiže i odlazi sa stadiona uz riječi: "Vidio sam sve!". Drugom prilikom gledao je zagrijavanje Diega Armanda Maradone uoči utakmice, pa je opet napustio stadion, a da nije vidio niti jednu jedinu minutu utakmice. Ponovio je riječi: "Vidio sam sve!".

Zapažam analogiju jedinstvenih Magdićevih reakcija s Božjim promatranjem ljudskog bivstvovanja. Boga ne impresioniraju sagrađene kuće, karijere i automobili, niti poslovni i ini brodolomi (postignuti i primljeni golovi), već umjetnički potezi, koji uslijed oduševljenja gledatelju oduzimaju dah (Boban, Maradona,...). A što bi to bilo, da toliko oduševljava Boga? Sebedarje! Čovjek, koji zaboravi na sebe, jer se čitav daruje drugome, postaje kristolik. Upravo na to Bog poziva svakoga: da svoje umne, fizičke, duhovne i sve ostale kapacitete stavi u službu svoga Stvoritelja, a da na sebe slobodno - zaboravi! Onaj tko sebi umre, živjet će vječno u velikoj slavi Kraljevstva Nebeskog, a Bog mu obećaje obilje milosti još i u ovom životu.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 4. 11. 2024.