Piše: Trpimir Matković

Mnogi smo mi Hrvati zahvalili Bogu na najljepšem komadu zemlje, ali gotovo nijedan nije na najboljem jeziku na svijetu. Eskimski je superioran u izražavanju zimskih pojava, njemački u tehničkim pojmovima, a hrvatski je nadmoćan u najvažnijem segmentu - glagolskoj radnji. Na primjer: smijati se, nasmiješiti se, cerekati se, smješkati se, kesiti se, ceriti se, podsmjehivati se, hihotati se, smijuljiti se, zasmijati se, osmjehnuti se, smiješiti se, smijehuljiti se, ismijati se... Zasigurno sam izostavio još sijaset riječi vezanih za smijeh, ali i ovoliko je dostatno da svaki prevoditelj nemoćno raširi ruke nad navedenim glagolima.

U vlastodržačkim medijima u Hrvatskoj skoro je nemoguće naći opservacije o osebujnosti i specifičnostima hrvatskog jezika, dok je bilo kakva njegova glorifikacija strogo zabranjena. Istina je pak da je o složenosti naše gramatike, odnosno briljantnoj jezičnoj preciznosti i jasnoći, odavno sve općepoznato.

Glasoviti jezikoslovac Noam Chomsky znanstveno je dokazao, da jezik utječe na razvoj mozga, a ta činjenica je samo jedna od mnogih, koje govore o važnosti baratanja riječima. Zaista, pojma nemamo kakvu golemu blagodat posjedujemo govoreći hrvatski, ali nažalost toga su izgleda svjesni samo naši neprijatelji. Pokušavaju nam ga ukrasti, zatim preuzimaju izraze, te ga istodobno žele devastirati, a da bismo ga sačuvali nužno je zahvaliti Bogu na takvom veličanstvenom daru. Zahvala Bogu nije samo preduvjet, nego je ujedno i garancija pobjede, tj. našeg jezikoslovnog (i biološkog!) opstanka.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 8. 11. 2024.