Tko ili što je to čovjek? Pitanje je koje strši od kad je vijeka i svijeta. Nijedan mudrac nije dao jasan odgovor zato što odgovor ovisi o stajalištu. Teorija se mijenja sukladno praksi, prizoru, personi, percepciji, perspektivi... Drukčije je gledište prema sebi, drukčije prema drugom čovjeku, drukčije prema ljudima.
Evanđelje se donosi događaj Isusova iskušenja u pustinji što se tumači kao korekcija osobnosti na tri razine. Krist je postio je u osami i ogladnjevši sotona mu poručuje: Ako si Božji sin reci neka kamen bude kruh. Čovjek je biće koje se hrani, unosi tvari, opskrbljuje se materijom i energijom, elementima preživljavanja. Isus kaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, ne dopušta svođenje čovjeka na tvarnost, uvodi u duhovnost. Potom je kušan na razini odnosa prema drugim ljudima gdje se postavlja pitanje vladavine, proslave i moći. Potrebno je pokloniti se pred sotonom, nosiocem zločestoće i posjedovat ćemo vlast, slavu i snagu. Krist se sjeća riječi Svetog pisma koje kažu: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu i samo njemu služi. Treća kušnja tvrdi kako se Božjem sinu ne može loše dogoditi iako loše postupa: Baci se s vrha hrama dolje! Božji sin odbija kušati Božju dobrotu jer zna, vjeruje i prihvaća Božje prvenstvo, vladavinu i poredak. Nadvladao je moguća iskušenja na različitim područjima djelovanja te je ovjerovljen kao poslanik, pomazanik i propovjednik.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
U prvom misnom čitanju u Knjizi Ponovljenog zakona Mojsije govori kako je narod u pustinji iskušavan. Tlačeni u Egiptu za vrijeme ropstva vapili su Gospodinu za izbavljenje i Bog ih je uslišao i izbavio. Dobili su od Boga novu zemlju kojom teče med i mlijeko i koja obiluje plodovima za preživljavanje. Zbog svega što su kao zajednica u prošlosti proživjeli, poklanjaju se Gospodinu i sjećajući zahvaljuju. Imali su svijest kako kolektivno proživljavanje ostavlja traga u zajedničkom sjećanju i baštini novoga naraštaja. Slično ali na razini pojedinca u drugom misnom čitanju sv. Pavao poslanicom podcrtava spasenje djelom jedne osobe. Kao što je narod bio izbavljen kolektivno djelovanjem i zalaganjem Mojsija, tako nas Krist pojedinačno otkupljuje. Vjerovanje, priznanje i zazivanje imena Božjeg donosi radost bez obzira na nacionalnost, religiju i kulturu. Nova žrtva, obred ili prinos priznaje da je Isus ustao od mrtvih i nanovo oživljava činjenicu uskrsnuća. Psalam 91. zazivlje Božje ime u napasti, nevolji, kušnji s vjerom da ima moć štititi, čuvati i braniti od zla. Isusovo iskušenje u pustinji prikazuje mogućnost kako čovjek može biti kušan ali treba nadvladati zlo. Razdoblje ranog proljeća posebno je pogibeljno jer se okoliš obnavlja na brojnim područjima a korizma je period uspostave novoga života.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 09. 03. 2025.
