Spolna žudnja je biološka odrednica i zadatost. Ona je aksiom, apsolut, premisa, postavka i polazište koje se prihvaća bez rasprave. Vjerojatna funkcija požude je afirmacija genetskog identiteta i produženje vlastite vrste. Produkt smo spolne čežnje i kao takvu je cijenimo, ipak svjesni kako treba biti cenzurirana. Požuda je tek početak stvaranja života no da bi se on doista razvio, očuvao i održao treba ostvariti brojne druge faktore. Nismo samo organski određeni pa odabir partnera i ostvarenje požude događa se prema složenim, neobičnim i misterioznim mjerilima. Svaka kultura, religija i civilizacija ima svoje kriterije pretočene u pravila, etičke norme i savjest i svi su suglasni kako područje spolnosti valja organizirati
Prvi ljudi nakon grijeha postaju svjesni svoje nagosti a grijeh razvrata čak se dva puta spominje u Dekalogu: Ne sagriješi bludno i ne poželi tuđeg bračnog druga. Ljudska vrsta ima višak žudnje koji nije samo na izgradnju zajednice nego i razara poredak, vrijeđa pojedinca i ponekad škodi potomstvu. Nekontrolirana seksualnost razara osobu kad se banalizira intimnost, drugim riječima površno pristupa nečemu uzvišenom. Spolnost je krajnje osobna i treba je tako tretirati, odnosno odnositi se prema njoj delikatno, osjetljivo i vlastito, svjesni da nismo u stanju doseći nutarnje razloge. Seksualno ponašanje je izrazito instinktivno, iracionalno i podsvjesno i svaki javni upliv znači represiju, agresiju i tiraniju jednaku kao kad prijestupnik oštećuje društvo.
Pred Krista su doveli preljubnicu kako bi joj presudio i da bi sebi usud dao. Božji sin ne želi suditi nego poziva suditelje da osude sebe a onda ženu zatečenu u preljubu. Najčešće se osuđuje nezaštićene, očigledne a slabašne bez razlaganja okolnosti, motivacije ili duševnog statusa. Isus odvaja grijeh od grešnika, ne dopušta da se pogrešno postupa ali ne postupa pogrešno prema počinitelju grijeha. Drama suđenja skončava Kristovim dijalogom i osobnim odnosom s bludnicom: Ja te ne osuđujem, idi i više nemoj griješiti. Pitanje spolnosti rješava se nerijetko s pretjerivanjem: potpuna dopustivost ili rigorozno zabranjivanje. Isus je za suzdržanost prema činu i prema osobi.
Piše: fra Mijo Šuman, vikar u župi Dolac kod Travnika
Prvo misno čitanje opisuje situaciju kad se narod vratio iz babilonskog sužanjstva pošto su okajali grijehe. Preko proroka Izaije poručuje: "Ne spominjite se onog što je bilo, nit mislite na ono što je prošlo, evo činim nešto novo!"
Psalam 126. je povratnički, slavi oslobođenje iz babilonskog sužanjstva: "Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo." Poslanicom se relativizira svako dobro u odnosu na Krista s nadom u buduća vremena koja se ostvaruju vjerovanjem u uskrsnuće. Spolna žudnja se ne može potrti nego samo nadići, preobraziti i sublimirati ostvarenjem požude prema Osobi koju volimo i zato je to tema mnogih filmova, pjesama, pričanja i ogovaranja.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 06. 04. 2025.
