Svaki petak i nedjelju većina crkvi u Korizmi ima pobožnost Križnoga puta. Jučer smo u župi imali križni put roditelja
Piše: Biserka Krapić
Sviđa mi se to, što iz tolike ponude tekstova Križnoga puta, voditeljica čitača bira uvijek novi i poticajni tekst u dogovoru sa župnikom (za djecu, mlade, roditelje, obitelj, domovinu, nerođene...). U nekim crkvama čita se uvijek isti tekst, a danas ima puno predivnih meditacijskih tekstova, autora teologa, i bilo bi šteta ne iskoristiti ih.
Kada se čita uvijek isti tekst, može doći do pada koncentracije kod ljudi, jer ga već znaju napamet. Ovako ostaje ta pozornost, i daje nove smjernice u razmišljanju.
Sinoć je bio križni put roditelja. S prepoznatljivim situacijama u obiteljima, sa svime onime što čini roditeljstvo. I naravno da sam se pronašla u svakoj postaji, kao i svaki roditelj. Ostavilo je puno pitanja u odnosu na moju ulogu majke, i danas bake.
Nije lako biti roditelj, niti je lako ne biti roditelj. Nije lako poučiti djecu u ičemu, jer život nosi tisuću problema, i teško se snalaziti i roditelju, a kamo li prenijeti sve na djecu. I kada svjedočiš vjeru izvana, formom, ne znači da će ostati, niti se prenijeti, niti se živi ispravno, ako je ostala samo na formi. Može i sablazniti, i biti nametljiva, agresivna, pa napraviti kontra efekt. Ipak, vjerujem da se svaki normalan roditelj, vjernik, trudi prenositi vjeru, ako ju je upoznao, jer razumije njezinu vrijednost za svoju djecu i potomstvo.
Mislim da nitko ne može biti u potpunosti siguran, je li uspio ili nije. Kao roditelj, znam da sam se trudila, i svakako znam da nisam bila savršen roditelj, kao što nisam niti danas. Moja su djeca odrasla, gledam ih kao ljude, isto tako sa svim pravim i krivim putevima, kao što i sebe vidim.
O ulozi roditelja mogla bih napisati knjigu. O tome što je značilo odgajati naše dečke, koji su različiti po naravi. Nikako ne bih postavila kao pravilo odgoja, ono što sam imala u mojim okolnostima roditeljstva, jer neka druga djeca imaju drugačije okolnosti, genetske postavke, zadanosti.
Pogotovo ne danas, kada mi se čini, da je još puno teže odgajati djecu, zbog sveprisutne slobode koja je u društvu probila granice, pa je prilično otišla u anarhiju i ta se anarhija prihvaća kao nešto normalno i kroz institucije obrazovanja, i šire. Sloboda bez moralne vertikale ili vertikale u Bogu, je anarhija, i izvana, i u čovjeku.
Zato danas, samo i jedino zahvaljujem Bogu na snazi, i svemu ostalom što nam je omogućio, da ih možemo podići do toga, da postanu ljudi. I molim Ga, da svim roditeljima da dovoljno ljubavi, one koja može usmjeravati nenametljivo na Božji put, put ljubavi i mira. Molim za sve roditelje i djecu, da ih čuva na svim njihovim putevima i stazama, i imam povjerenje da to i čini, sa svakim - na njegov način. Načina je toliko koliko nas ima na ovome svijetu. Svaki unikatan.
Moglo bi se puno na te teme, koje otvaraju nove teme. Nije lako biti vjernik, roditelj. Velika je odgovornost, ali i dar. I može se - s dubokom sviješću da su ti djeca povjerena od Boga i da ih možeš odgojiti - s Njegovom s pomoću. Bez straha, s povjerenjem u Njega. Dan po dan, korak po korak, puno je koraka na putu, manjih i većih, lakših i težih. Bitno je hodati, ići naprijed.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 05. 04. 2025.
