Piše: Perotim

U tišini ovog jutra, čim sam otvorio oči, učinio sam znak križa na sebi i izmolio Anđeo Gospodnji. Dok je sve oko mene još bilo obavijeno mirom, započeo sam molitvu, otvarajući srce Gospodinu i zahvaljujući za dar novog dana.

Najprije sam se sjetio svoje obitelji — roditelja, djece, supruge, djedova i baka, braće i sestara, svih koji su mi blizu srca. Potom sam se pomolio za sve zajednice kojima pripadam, za njihove članove, za njihove obitelji, za sve vas koji ste na razne načine povezani sa mnom.

I znaš... ni tebe nisam zaboravio. Tebe, možda još uspavanog, možda već na putu, možda pred nekim izazovom ili u nekoj svojoj tišini. Tebe sam povjerio Gospodinu. Neka tvoj anđeo čuvar prinese Bogu molitve koje netko, daleko od tebe, baš ovog jutra izgovara za tebe. I dok sam mislio na tebe, osjetio sam kako su i za mene, nekada davno, drugi izgovarali molitve koje su me čuvale, davale mi snagu, i dovele me do ovog trenutka.

Zahvaljujem Gospodinu za sve te nevidljive niti molitve, za sve susrete, blagoslove i darove. Na kraju svoje jutarnje molitve, uvijek zamolim Boga da blagoslovi sve vas, vaše obitelji, vaše puteve, vaš rad i vaše srce. Molim da vas oslobodi svega što vas udaljava od Njega — ljutnje, oholosti, zavisti, mržnje, pohlepe. Da vam podari vremena za molitvu, za susret s bližnjim, da u svakom čovjeku prepoznate brata, dijete Božje.

Zato te pozivam da i ti, u svitanje svakog novog dana, pronađeš trenutak za molitvu. Osjetit ćeš kako te ispunja mir, kako te obuzima ljubav Kristova, prije nego te ovaj svijet pokuša obuzeti svojom tamom. Budi među onima koji prvi, svjesno i s vjerom, izgovaraju: „Velik je Gospodin, i hvale dostojan!“

Neka ti ovaj dan bude ispunjen blagoslovom, mirom i Božjom prisutnošću.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 03. 05. 2025.