Foto: Ahmad Hasaballah/Getty images

Suze

Gledam te djevojčice,
tvoje uplakano, malo lice.
Sva tuga ovoga svijeta,
u srce ti se uvukla,
dok suza niz lice je potekla.

Nema osmijeha, nema radosti,
igračaka, djetinjstva, mladosti.
Umjesto da se igraš,
u parkiću klackaš,
osmijeh s lica ne skidaš,
oko tebe bombe, fijuci granata,
užas i zlo rata.

Gdje je čovjek nestao?
Gdje se izgubio?
Kako je moguće,
da povijest se ponavlja,
čovječanstvo nije naučilo,
jer ne želi i neće.

Da ništa na ovome svijetu,
vrijedno nije, ove tuge u djetetu.
Da ništa što će oteti, ukrasti ili vratiti
štetu ovome djetetu neće nadoknaditi.

Svijet je ovaj krcat nepravdom,
dok na jednoj strani hrana se baca,
na drugoj u blatu, bosonog se gaca.
Pomahnitalo zlo u srca ulazi,
kroz povijest cijelu, sljedbenike pronalazi.

Djevojčice malena,
suze si i tugu, i meni donijela.
Daleko si, moj zagrljaj ne može te dohvatiti
moj ručak ne može te nahraniti.

Mogu te samo Bogu preporučiti,
da ti nekoga pošalje,
tko donijeti će ti malo hrane,
biti utočište u tvoje tužne dane.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 26. 06. 2025.