Svega jednom do sada hodočastila sam od Zameta do Trsata u mom gradu Rijeci, na Blagdan Velike Gospe ili svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Moja su hodočašća uglavnom bila od podnožja Trsatskih stuba (ili Stuba Petra Kružića), pa do Svetišta. Kažu na internetu da ih ima ukupno 539. Brojila sam ih par puta, ali uvijek je bila neka druga brojka u prebrojavanju, pa sam odustala.

Piše: Biserka Krapić

Na sinoćnji poziv župljanke da krenem sa župom Svetoga Križa kojoj pripadam, pristala sam nevoljko, jer mi je ovih dana prevruće, pa i ne znam što bih obula da ne bude vruće, pa ne znam hoću li izdržati tih 10-ak kilometara, zbog vena i vrućine, godina, i ne znam kakve sve zapreke si nisam postavila. Ali, poslušala sam ju, prihvatila sam, pa što bude, taman se vratila.

Stigli smo gore u izmjeni molitve Slavnih otajstava Gospine krunice, jer je danas svečan dan, i hoda u razgovoru. Pokraj mene su se u nekom trenutku našle mama i kćer čiju tešku priču o bolesti sam pratila istu godinu kada i priču našega sina. Izmijenile smo iskustva Božjeg čuda ozdravljenja u životima naše djece, time i našima. Podijelili iskustva patnje koja su se pretvorila u Božju pobjedu, proslavu. A činilo se veliko zlo na djelu. Bog svako zlo okreće na dobro, ako Mu se otvoriš, ili vratiš ako si zalutao, ako ga zazoveš, i ako Mu bezuvjetno vjeruješ. Tako je bilo u našim obiteljima, i u mnogima čije priče poznajem.

Trsatske škale prošli smo s molitvom Žalosnih otajstava, prvo jer je petak, dan kada ih se moli, a drugo, ostavili smo ih za škale, da lakše podnesemo teret hoda po njima, uzbrdo. Ne možeš ostati ravnodušan i žaliti se Isusu na terete, Isusu "koji se za nas krvavim znojem znojio, koji je za nas bičevan bio, koji je za nas trnjem okrunjen bio, koji je za nas teški križ nosio, koji je za nas raspet bio" kako idu Žalosna otajstva.

Došli smo gore a da nisam osjetila da me išta boli, da je bilo teško, da je bilo vruće, isključivo zbog fokusa na riječi koje smo izgovarali u krunici. Riječi iz molitve krunice otklonile su sve ljudske zapreke koje su došle iz komotnosti. Usput smo sretali poznate ljude, iz raznih župa, koji su me u hodu ljubili, grlili, mahnuli mi, nasmiješili se.

U pauzi do Svete Mise, razišli smo se. S dvije župljanke s kojima sam ostala i dalje, obišle smo oltar Gospe Trsatske uz molitvu, otišle smo naručiti misne nakane koje naručujem svake godine, zapalile svijeće u Kapelici svijeća, usput molile, sretale i dalje poznate ljude, prekidale radnje radi pozdrava ovog i onog.

Lijevala sam svetu vodu u bočice, kada mi je prišao jedan čovjek sa suprugom, rekao da je hodočastio s nama negdje na začelju naše kolone od tridesetak ljudi. Rekao mi je da je tu sa suprugom, da su došli iz Sinja, i zahvalio što su hodočastili s nama, što smo bili u molitvi. Uvijek hodočaste na ovaj dan Gospi Sinjskoj, ali u Rijeci su u posjetu sinu nogometašu NK Rijeke. Bila sam baš zahvalna Bogu što sam hodočastila danas, i što će ovi ljudi nositi lijepu uspomenu iz Rijeke.

Ne znam tko je točno predslavio danas Svetu Misu, ali imao je izuzetno zanimljiv nagovor o tome zbog čega je Velika Gospa, velika. I tko su veliki ljudi među nama, po čemu možemo vrednovati velike ljude. Mali su veliki, ponizni su veliki, oni koji služe drugima su veliki, očevi koji poštenim radom prehranjuju obitelji, majke koje se žrtvuju za djecu, djeca koja nisu odbacila svoje roditelje, onaj koji obilazi bolesne i nemoćne. Veliki su oni koji mogu drugoga pohvaliti i zahvaliti mu za nešto, koji mogu na susretu s drugima, istaknuti njegove dobre osobine, a ne klevetati i ogovarati drugoga. Marija sa svojim "da", postala je velika jer je otvorila srce Bogu da učini s njom ono što je volja Njegova. I slavila je Boga za velika djela što joj učini Gospodin, nije slavila svoje snage i sposobnosti. Tako i mi, kada bilo što činimo, trebamo slaviti Boga, a ne stavljati se ispred Njega i drugoga, jer smo nešto učinili. Nismo mi, nego On u nama, po nama, s nama. Ne znam jesam li obuhvatila sve što je govorio, glas mu se čuo dvostruko zbog razglasa i bio je prilično energičan, jak.

Poslije blagoslova i otpusta, još puno susreta u perivoju. Našla sam i moje, mamu, brata, šogoricu, za koje sam znala da su tu, stigli u neko doba s autobusom, ali u mnoštvu ih je bilo teško vidjeti.

Osvježenje sa sladoledom do odlaska u autobus, za povratak kući. Nismo našli mjesto gdje bi sjeli popiti nešto za okrjepu za dalje. Uzeli smo vodu i nastavili. Većina ljudi koji su bili na ovoj Misi, već su otišli, danas naš grad ima besplatan prijevoz autobusom za sve hodočasnike, tako da smo ušli u malo prazniji autobus. Sparno i vruće, stajali smo, ali poslije nekog vremena uspjeli smo i sjesti. Ne pamtim kada sam se zadnji puta vozila autobusom.

Bilo je to jedno lijepo hodočašće, Gospi za zahvalu, za sve što čini svojim zagovorima kod Boga. Unatoč vrućini, sparini, znoju. Bogu za zahvalu za snagu koju je dao da uspijemo. I preporuku Majci Božjoj Trsatskoj, da ne odustane od nas i naših obitelji, pa i kada ne zaslužimo da nas prati na našim putovima.

Majka je iznad svih zemaljskih majki, i vjerujem da oprašta kao što svaka majka oprašta svojoj djeci.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 15. 08. 2025.