Foto: Shutterstock

Piše: Biserka Krapić

Možda samo vidiš ono što želiš vidjeti. Možda vidiš ono što ti je u srcu. A možda vidiš ono što ti Bog šalje. Pila sam kavu na balkonu i digla glavu. Nekome je na slici Opatija, nekome more, nekom zelena Učka, a meni jutros u oku srca, i to tri u oblaku. Netko neće vidjeti niti jedno. Nisam ih tražila, jednostavno sam digla glavu i vidjela ih vrlo izdvojena, sjajna, trodimenzionalna.

Možeš gledati svakako. Kao meteorološku pojavu, najavu jeseni, kišnog dana. Ili malo drugačije. Kao pozdrav s druge strane, kao ljubav između neba i zemlje, poruku s neba. Ako vjerujem da je Bog tvorac svega, a vjerujem, mogu gledati iza kulisa ovozemaljskog. Možda zato tri srca, Oca, Sina i Duha Svetog. Trojedinog Boga.

Prenosim tu poruku ljubavi jutros u mom pogledu, iz oblaka, jer Božja ljubav obuhvaća sve ljude, cijeli svijet. Možda sam jutros poštarica do drugih. Koji vide i ne vide, nevažno. I nebitno hoće li itko ili nitko pročitati, vidjeti tu poruku. Nijedna poruka nije dana za lajkove, ako znaš da želiš nešto prenijeti. Ne brojiš tko je vidio, a tko ne, je li pročitao itko ili nitko, ideš sa svojom pričom, ako ti je dano da pišeš i vjeruješ da radiš ono što ti je dano da radiš.

Isus je donio ovom svijetu poruku ljubavi koja nadopunjuje, a ne isključuje ništa od uputa koje je Bog Otac objavio svijetu po Mojsiju, kroz deset Božjih zapovijedi kako živjeti. Tako do današnjih dana. Mnogi sveci iz povijesti vjere pričaju o tome. Bog je ljubav, rekli su mnogi.
Od Svetog Ivana, jednog od prvih učenika koji je doživio duboku starost pišući, Mateja, Marka, do Svetoga Pavla koji je napisao najljepšu ikada spoznaju o tome što je i kakva je ljubav u "Poslanici o ljubavi". Tako sve do današnjih dana. Svi s istom porukom ljubavi.

Meni jutros podsjetnik na sve vrste ljubavi, od bratske, sestrinske, roditeljske, djedova i baka, kumova, susjeda, poznanika, prijatelja, kroz bilo koji poziv kojim se u životu bave.

Za svakog vrijedi isto, ako voliš, ne želiš povrijediti, slušaš, čuješ, poštuješ. Ne želiš nikome činiti ono što ne želiš da drugi tebi čine. Paziš na druge, čuvaš ih, kao samog sebe.

Čini se tako jednostavno, a vidimo da je teško provedivo u životu. Povrede ljubavi dolaze i svjesno i nesvjesno. Da bi mogao oprostiti povrede, na njih treba gledati kao na treninge, izazov, priliku za put rasta u milosrđu i oprostu. To je jedini put do onakve ljubavi kakvu Bog ima za nas.

Ispričao je najljepšu priču ikada po Sinu o životu, razapinjanju iz izdaje, ali za proslavu ljubavi i života poslije života, ljubavi koja spaja svjetove. Povreda ljubavi uskrisava na nov život. Kada si najviše povrijeđene ljubavi, Bog nadoknađuje. Čovjek te izdaje, ali oprost su poeni za nebo. Barem sam tako shvatila.

Znamo puno iz knjiga, životopisa, postoje mnogi uzori. I opet teško razumijemo, koliko god znali. Znanje nije dovoljno. Znanje može biti i okrutno, i oholo, ako je srce zatvoreno. Postaje kameno.

Oblaci su se raspršili, srca su nestala s pogleda. Ipak, i danas je nebo poslalo poruku ljubavi. Ne sladunjave ljubavi, koja bježi u poteškoćama, nego jake ljubav koja se iz njih izgrađuje u sliku Božanske ljubavi, kakvu Bog ima za svakog od nas. Iako i danas svojim riječima i djelima svakodnevno povređujemo Božju ljubav koja nam je dala uputu kako ljubiti drugoga.
Blago onome tko može opstati, vjerovati i barem malo okusiti priču o tome kakva je savršena ljubav.

Miljenike svoje, Bog i stegom odgaja, da bi razumjeli kakva je to ljubav. Stoga ne čudi ako ti da tešku kušnju i povredu ljubavi na put, da vidiš što je razapinjanje u ljubavi. Nema puta izvrsnosti, ako nema škole, pouke, kušnji, zapreka, poteškoća. Učimo na sve načine.
Iako vjerujem da je Božja ljubav jedina savršena, i ne možemo ju okusiti na ovome svijetu, mislim da ju možemo shvatiti. Roditelji mogu najviše shvatiti iz ljubavi prema djeci. Ali, svi ju mogu shvatiti, i to najviše onda kada smo najviše povrijeđeni u ljubavi. Kada imamo osjećaj da smo nevidljivi onome do koga nam je stalo, kada su nas postupci drugoga užasnuli, kada smo osjetili odbačenost, neprihvaćenost, ismijavanje, omalovažavanje, unatoč trudu i zalaganju. Izdići se u ljubavi, oprostiti u takvim trenucima je nešto što je iznad poimanja ljudskih snaga.

Po osobnom iskustvu, molitva pomaže da bi se smirio, predao Bogu situacije koje su iznad tvojih mogućnosti i sposobnosti, u svim prilikama i neprilikama života. U procesu oprosta i dolaska do milosrđa pomaže i stavljanje u poziciju druge strane, njegove datosti kroz život, da bi shvatio osobu i postupke. Pomaže ako razumiješ da si i sam puno puta pogriješio prema drugome, a da nisi shvatio da si pogriješio, jer nije bilo namjerno, nego iz postavki proizišlih iz tvojih okolnosti života, odgoja, okruženja, ponašanja drugih prema tebi. Put rasta u ljubavi trnovit je i pun uboda i rana, ali moguć je s pogledom iz nebeskih visina. Osjećaj oprosta i milosrđa u srcu neprocjenjiv je u odnosu na gorčinu, jad, jal, tugu, osvetu.

Ne znam jesu li me učili u školi ili na vjeronauku, da postoje četiri čarobne riječi: molim, izvoli, hvala i oprosti. Čini mi se da su jako dobar put su izvrsnosti u odnosima, time i u rastu u ljubavi.

P. S. - Hvala ti Gospodine za ovu ljubav, znam da si tu negdje i jutros. Jedino ne znam jesi li sve to htio na ovakav način, jesam li dobro shvatila, ili je progovorilo nešto što nije Tvoje? Ti znaš, pa smiri ove brze prste koji su brži i od misli.

Izvor: RM BiH

Objavljeno:27. 08. 2025.