Foto: Unsplash

Piše: Biserka Krapić

I sinoć je jako grmjelo, jugo je nosilo grane, munje su sijevale, kiša lijevala kao iz kabla niz prozore. U nekim trenucima toliko je tutnjalo da sam mislila da je potres.

Čini se, kao da je nebo pratilo novu prekretnicu našeg života, i ono što se događa u nutrinama svih uključenih u nju. Ali zar nije svaki novi dan, novi izazov, neka nova prekretnica?

Svaka nova prekretnica donosi nove neizvjesnosti, pitanja kako će to biti, koliko smo spremni učiti. A možda je najvažnije samo vjerovati, prihvatiti i hrabro krenuti u nepoznato s Bogom. Često to ne ide samo tako. Misli bombardira sve i svašta, dobro i manje dobro. Nastane kaos, iz kojeg se treba iščupati. Duhovni boj. Treba ih posložiti, racionalizirati, usmjeriti, izboriti se za dobre misli. One koje nose u sebi vjeru.

Dok čekam da naš unuk stigne, doseli na našu adresu, na iskoraku u srednju školu, u glavi se negdje izdaleka rađa misao, za koju ne znam jesam li ju čula od nekoga, ili negdje pročitala:

"Kada Bogu sve predaš, onda vjeruješ da On sve vodi. Tada možeš biti miran."

I zaista je tako. Dobro je da sam do danas toliko puta iskusila tu istinu, koja donosi mir, jer vjerujem da je Bog iznad svega. Iznad svih mojih sposobnosti i mogućnosti. Dovoljno sam se puta oslonila na Njegovu pomoć, providnost, dovoljno puta vidjela da mi je jedino tako moguće živjeti u miru, umanjiti stres, koji ne donosi čovjeku ništa dobro. Oslanjajući se na Njegovu pomoć možeš imati mir, iz kojega se rađa i psihičko i fizičko zdravlje. Vjernik govori o vjeri i nevjeri, oni koji nisu u vjeri govore o optimizmu i pesimizmu.

Iskustvo života govori mi da u prekretnicama imaš milost Onoga koji daje škole, da učiš i naučiš. Kada je jedno iskustvo savladano, dolazi drugo. Preko onih kojima si dan. Učiš od njih, po njima, s njima i oni od tebe, po tebi. Uzajamno mijenjamo jedni druge, utječemo jedni na druge, više ili manje, znali ili ne, vidjeli ili ne promjene. Oblikujemo jedni druge. Onaj koji nije u vjeri, kaže, sve je to život. I opet govorimo o istom.

Jedni i drugi imamo poteškoće na svojim putovima, kroz bilo koju temu, iskustvo kroz koje nas Bog vodi, dok ju ne savladamo. Vjernik s Bogom, jer put vjernika je jedan i jedini. Netko u potpunoj jednostavnosti vjere, a netko s gomilama pitanja i odgovora, do ne znam kojih raščlanjivanja. Ovisno o tome kakav je tko po prirodi. Onaj tko nije u vjeri, s pravilima pročitanim na kojekakvim psihološkim savjetovanjima, predavanjima, kroz učenju o moralu, građanski odgoj, učeći o filozofiji života.

Na pragu još jednog izazovnog vremena, perioda, čekam s vjerom i nadom da će sve biti dobro, s Božjom pomoći. Moleći za snagu, zdravlje, pamet, sposobnost svima uključenima u ovu prekretnicu. Držeći se upute iz Evanđelja, da molimo jedni za druge, držeći se Očenaša, da se vrši volja Božja, a ne moja.

Čekam dolazak, pečem najdraži unukov kolač i radujem se našem zajedništvu. Znam da će mu nedostajati mama i brat, tata koji je daleko, i nadam se da će baka i dida, moći biti nadomjestak, pružiti dovoljno ljubavi i razumijevanja za popunjavanje praznina. Znam da će svi biti svaki dan uključeni u njegov život, preko svih tehničkih dostignuća današnjice i računam na pomoć putem žice, kamere, dolazaka. Računam i na ljubav none i nonića koji ga prate od rođenja i spremni su se uključiti. Računam i na ono što je naš unuk do sada imao priliku iskusiti i naučiti, a imao je puno izazova, tereta, dobrih i loših puteva, uzora, teških i lijepih iskustava. Iako tek na kraju Osnovne škole.

Kako god bilo, što god bilo, nadam se da će osjetiti našu ljubav. Onu koja opravdava, oprašta, strpljiva je, dobrostiva, nije razdražljiva, ne pamti zlo, dobru se nada, sve podnosi.

P. S. - Gospodine moj, ako si sve ovo posložio upravo ovako, to je samo znak da tako treba biti. Misliš li da ja to mogu? Bit ću tvoja produžena ruka, ali moja ruka tako je nemoćna u odnosu na Tvoju. Samo Ti ga možeš nadzirati i pratiti, pa i po krivim crtama pravo voditi. Znaš što je sve iza njega, i znaš puteve i načine kako ćeš ga čuvati i sačuvati. Ne bojim se, samo sklapam ruke za njega, kao i do sada. Ako ipak posustanem u vjeri, umnoži ju, ako posustanem u nadi, učvrsti ju, ako posustanem u ljubavi, usavrši ju. Znam da si tu.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 05. 09. 2025.