Foto: istock

Piše: Petra Emanuela

Postoji posebno tiho mjesto u ljudskom srcu gdje se čuva uspomena na vremena kada je čovjek živio sporije, dublje i s više odgovornosti jedni za druge. Nisu to bila savršena vremena, ali su imala temelj i čovjekova riječ nešto je značila. Odnosi nisu bili privremeni zaklon od samoće nego obveza, dar i poziv. Danas, dok stojimo pred vlastitim ogledalom modernosti, čini se kao da smo izravnali dušu svijeta u korist brzine, površnosti i neprestane zabave.

Katolički nauk često naglašava da je ljudsko srce stvoreno za istinu i ljubav, a ne za privid.

Upravo zato današnja izopačenost toliko bode oči. Ne zato što Crkva traži savršenstvo, nego zato što zna da čovjek može bolje.
U prošlim vremenima ljudi su se susretali licem u lice, razgovarali bez ekrana između njih. Susret je imao težinu, prijateljstvo je bilo ulaganje, a ljubav obveza. Govorilo se manje, ali se osjećalo više. Danas je čovjek, istodobno izložen svima i istinski udaljen od svih. Sve postaje zamjenjivo, od odnosa do uvjerenja.
I upravo u tome leži najveća rana današnje socijalizacije. Ne povezujemo se da bismo gradili, nego da bismo ispunili trenutačno očekivanje. Katolički nauk upozorava da čovjek postaje izgubljen kada odnosi gube svoju narav dara i žrtve.

"Neka vaša ljubav bude iskrena", piše sveti Pavao. A iskrena ljubav ne može rasti u kulturi prolaznosti.

Nekada je ljubav značila putovanje. Ljudi su ulazili u brak svjesni da je to poziv koji nadilazi njih same, put na kojem se raste kroz strpljenje, praštanje i zajedničke križeve. Danas ljubavni odnosi često liče na tržište dojmovima. Ljepota, idealizirane slike, brza strast, a malo odgovornosti. Katolički nauk ne osuđuje ljubav nego njezinu banalizaciju. Izopačenost nije u osjećajima nego u njihovoj upotrebi bez duše. Sve je dopušteno, ali je malo smisleno. Sve je dostupno, ali je malo vrijedno.

Krist podsjeća: "Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce."

Ako nam je blago u površnosti, srce će biti prazno. Govore nam da svatko može imati svoju istinu. Ali istina nije haljina koja se mijenja po sezoni.
Zato se i događa da izopačenost postaje norma, a moral sramota.
Normaliziraju se odnosi bez poštovanja, komunikacija bez namjere, tijela bez duša. Sve se smije osim reći da je nešto pogrešno. Čovjek kao stvorenje božje vrijednosti postaje roba koja se ocjenjuje, skrolajući lijevo i desno.

Katolički nauk, daleko od fanatizma, samo podsjeća: Čovjekova sloboda prestaje ondje gdje prestaje istina.

Ako je ljubav samo zabava, tada više nije ljubav. Vratiti se vrijednostima ne znači vratiti se u prošlost nego pronaći zdravlje duše. To je poziv da ljubavni odnos opet bude odnos, a ne projekt zabave. Da prijateljstvo opet bude sigurna zona, a ne privremeni ugovor.
Da čovjek ponovno vidi čovjeka.
Katolički nauk daje samo jednu jednostavnu formulu:

živjeti tako da voliš bližnjega kao sebe. Načiniti od života prostor u kojem su dobro, istina i poštenje.

Jer čovjek nije stvoren da bude izgubljen.

Samo je zaboravio gdje mu je dom.

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 05. 12. 2025.