Foto: istock

Piše: Biserka Krapić

Dodir srca

Kako malo treba,

da pjesma nastane,

iz Tvog dodira s neba.

Koliko si Bože dao situacija,

u ovim danima što ostadoše iza mene,

ne bih li naučila predati sebe,

i samo i jedino slaviti Tebe.

Kad gotovo odustala sam,

kad mislila sam da ne mogu,

otišla sam u zadnji pokušaj,

predati do Tvojih nogu.

Kleknula pred Tebe u klupu,

po stoti put predavala,

sve i svakoga, da ne zaboravim,

sve meni nerješivo,

Tebi da ostavim.

Misa je išla, ali misli su ostale,

nisu se predale,

i dalje su u glavi

svoj život živjele.

Znam da znaš, koliko volim

kada mladi Te slave,

srce se otvara,

misli pjesma rastjerava.

Pomislih, kada bi sada,

otpjevali pjesmu, meni dragu.

Nisam misao završila

note poznate sam čula,

pjesme drage,

koja se u glavi prije toga vrtjela.

Bio si tu, primio na znanje,

neke želje ispunjavaš brzo,

odmah i sada,

koje nisu dobre, nikada.

Trenutak ovaj, tajming tako dobar,

jedan od onih kada rekao si,

„što želiš da učinim?“

i odmah darovao.

Nije prvi puta, ali ne događa se često,

i ne tražim tako nešto.

Tek želja je bila to,

nisam Te molila, niti izrekla,

i ne znam zašto baš jučer,

Ti si ju ispunio, osmijeh donio.

Susret je bio tako snažan,

i tako nježan istovremeno,

da nisam u klupi bila,

tko zna da li bi se dogodio.

U malim stvarima velike se kriju,

tako i ovaj dodir s neba u klupi,

kada misli su s Bogom iskreno spojene,

kada nebo na želju otvara.

Kada ne želiš ništa veliko,

želju ti tvoj Bog ispunja.

I znaš, Bog je tvoj s Tobom,

tu je, i Tvoju želju čuje.

Izvor: RM BiH

Objavljeno: 20. 01. 2026.