Foto: istock
Piše: Biserka Krapić
Izvadak iz dnevnika "Srce predajem ti"
27. siječnja 2017.god.
Pogled na Luku izazvao je takvu sućut i nježnost, da sam teško suspregnula suze. Sonde na sve strane, jedna iz glave, u kojoj se drenirala sukrvica. Iz ruke, noge... Došli smo do njegovog kreveta na kraju sobe i pozdravili se. Bila sam presretna jer poznaje nas, sve je u redu... Pitali smo ga boli li ga što i rekao je da ga malo boli glava. Govori, super... Malo ga boli, dobro je... I onda je rekao: „ne vidim“... Nisam mogla shvatiti što to znači. Kao da me pogodila munja. Ne mogu opisati što mi je u tom trenutku sve prošlo kroz glavu. Rekao je: „ne vidim te, vidim samo sjene.“ I vidjela sam u njemu strah, tugu, brigu... I urušio mi se cijeli svijet... Ne vidi... ne vidi... Pitala sam ga da li me vidi barem po obrisima, i rekao je da vidi obrise, ali jako slabo, jer mu se slika slaže u dijelovima, preklapa, sa strane mu se čini kao da ima slapove nekakve vode, nema širine vidnog polja. Rekla sam samo Peri: „odi potraži doktora“.
Jedva sam ostala na nogama, bio je to toliko veliki šok, da nisam znala uopće kako ću više moći išta reći. Skupljala sam zadnje atome snage da se ne rasplačem.
Pero se vratio s doktorom i on se iznenadio na ikakve probleme s vidom. Kako se može iznenaditi? To bi moglo značiti da ne zna zašto ima probleme. To je i rekao. Objasnio je da je CT koji su napravili nakon operacije potpuno uredan, da se nisu niti dotakli očnog živca i da ne razumije zašto Luka ne vidi. Ali vjeruje mu, stoga će mu sutra dati nekakav lijek koji bi trebao ubrzati razgradnju tekućina u glavi tako da mu otekline počnu prije splašnjavati, jer mu možda u ovom trenutku negdje pritišću živac...
Kazao je da ćemo za dva dana vidjeti kakva je situacija i pozdravio se s nama. Otišao je i vidjela sam da Luka jedva govori. Očito je pod lijekovima i nije dobro da ga umaramo. Rekli smo mu da je logično to što je doktor rekao, da ne brine, jer treba vremena iza svake operacije da se vratiš u normalu, ali bit će to dobro za koji dan. Tražio je da odemo jer će odspavati, umoran je. I otišli smo.
Put do hotela činio se jako dug. Pero je vidio da nisam dobro, govorio je nešto, tješio me, ulijevao optimizam, snagu. Ne znam kako se on osjećao, ali ja sam bila skršena... Svašta se motalo po glavi... Svi križevi bolesti naših života izišli su na površinu. Oči... Pet očnih operacija u St. Petersburgu... Oči... Što možeš bez njih uopće??? Tješila sam samu sebe. Sve je drugo u redu, pamćenje, motorika, govor, sluh... Ali, oči... O Gospodine moj... Dan prije operacije slavili smo Sv. Pavla. Oslijepio je na tri dana, da bi progledao... Čemu ovo može poslužiti? Usudila sam se ponadati da je ovo vezano za Lukino obraćenje... Je li? Što je ovo, Gospodine moj, što mi govoriš???
Jučer je u meni bila tolika vjera da će sve biti dobro. Gdje je nestala? Bože moj, kako sam slaba, kako lako padam pod križem. Umnoži mi vjeru, učvrsti ufanje, jer osjećam da tonem... Ne daj da ovo ostane trajno... Znam da će biti kako je volja Tvoja, i znam da moram prihvatiti sve što dolazi iz Tvoje ruke. Znam da se moram boriti za vjeru da to neće biti tako, da je Tebi sve moguće, da ćeš mu vratiti vid...
Vratili smo se u hotel, nisam imala volju ništa više... Ali, našla sam pismo od Ljilje u porukama, pismo od Maje, morala sam im odgovoriti... I završila s dopisivanjem. Pogledala sam u današnje Evanđelje, ne bih li ugledala nešto spasonosno, što će me vratiti vjeri.
Prvo čitanje:
Heb 10, 32-39
Izdržali ste veliku borbu: ne gubite dakle pouzdanja!
Čitanje Poslanice Hebrejima
A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu: ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo. I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed. Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća! Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.
Jer još malo, sasvim malo,
i Onaj koji dolazi doći će
i neće zakasniti
A pravednik će moj od vjere živjeti,
ako li pak otpadne,
ne mili se on duši mojoj.
A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.
Otpjevani psalam:
Ps 37, 3-6.23-24.39-40
Pripjev:
Od Gospodina dolazi spas pravednicima.
U Gospodina se uzdaj i čini dobro,
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin:
on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Gospodinu putove svoje,
u njega se uzdaj, i on će sve voditi:
pravda će tvoja zasjati ko svjetlost
i tvoje pravo ko sunce podnevno.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku,
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada,
jer ga Gospodin drži za ruku.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima,
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja:
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti,
jer u njemu traže okrilje.
Evanđelje:
Mk 4, 26-34
Baci sjeme i ode spavati, a sjeme raste — sam ne zna kako.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste — sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše im: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Riječ Gospodnja.
Hvala Ti Gospodine moj, što mi nudiš Svoju riječ kao utjehu i nadu, dižeš me kada padam. Jako mi je teško danas. Znam da me najviše kušaš preko djece. Rekla sam Ti da si na prvome mjestu moga života i znam da možeš to vidjeti u mome srcu. Zašto me kušaš i dalje? Možda da steknem abrahamsku vjeru koju mislim da imam, a nemam još uvijek... Ti znaš...
Izgurali smo veliku borbu, ne smijem gubiti pouzdanje. Hvala Ti! U Gospodina se uzdaj i on će sve voditi... Možda je i ova situacija s Lukom sjeme koje klija i raste...
Svašta si mi objasnio u ovim čitanjima. Ti Gospodine moj znaš sve, Ti možeš sve... Želim Ti vjerovati... Pomozi mi, sama ne mogu.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 27. 01. 2026.
