Piše: Biserka Krapić

Opatija u znaku Uskrsa, puna turista. Ukrašena zečićima, cvijećem, pisanicama.

Običaje je oduvijek stvarao narod. Ili ih je stvarao, ili ih preuzeo iz drugih kultura, kroz susrete kultura na razne načine. Migracijama, brakovima, iseljenjima, ljudi se nađu u drugim okruženjima i poprimaju običaje sredina u koje su stigli. Danas se do njih može doći informacijama s interneta. Čitala sam što kažu vjerski portali o običajima, da bih se koliko toliko educirala.

Zeko je tako bio znak plodnosti u raznim mitologijama poganskih naroda, a prema kršćanskom pučkom običaju glasnik je Uskrsa. Kao što se zec, nakon zime, iznenada pojavi u proljeće i tako najavi ljepše i toplije dane, tako se i Krist, nakon muke i smrti, kao uskrsnuli iznenada pojavio među svojim učenicima.

Bojanje jaja kod poganskih naroda bilo je simbol života koji se rađa s proljećem. Za kršćane jaje slikovito izražava „grobnu tišinu“ iz koje izlazi novi život, Isusov izlazak iz groba na uskrsno jutro. Kao što pile samo razbija ljusku jajeta i izlazi u život, tako je i Krist raskinuo tamu groba, „razbio“ grobni kamen i izišao u život. Zato zeko, pilići, pisanice.

Uvijek je stvar u tvom pogledu, percepciji. Važno je da se ljudi ne svađaju oko toga je li potrebno ili nepotrebno obilježavanje i ukrašavanje. Neka radi svatko po svom uvjerenju i pusti druge da rade po svom. Važno je poštovanje drugoga.

Ako obilježavaš vanjskim obilježjima blagdane, to je i jedan od vanjskih znakova da ti je blagdan važan. Na koji način ukrasiti, u konačnici je totalno nevažno, u odnosu na suštinu blagdana.

Vjernici obilježavaju Uskrs pripremom od 40 dana korizmenog hoda, križnim putem svakoga petka i nedjelje, tko može od obveza života. I Velikim tjednom u kojem se prisjećamo na Njegovu muku, smrt i Uskrsnuće. Uskrs je slavlje, veliko slavlje Božje pobjede života nad smrti. Podsjetnici su, koji te mogu promijeniti i iznutra, ako dobro pratiš sve što se događa, ako se malo educiraš, ako dopustiš da ti riječ legne. Ako te vjera ne mijenja iznutra, ako je tvoj fokus samo na vanjskim manifestacijama, ako ne mijenja tvoj pogled na svijet, onda i ona ostaje samo narodni običaj, ništa dalje, više. Samo tradicija.

Kada sam ulovila vremena, odgledala sam filmove koji su se prikazivali na TV-u: Pasija, Sveti Petar, Sveti Pavao, Uskrsnuće. Bio je i jedan film o Isusu, s njegovim cjeloživotnim hodom i putem. Uvijek ispočetka potresni podsjetnici na sve što se događalo u Isusovo vrijeme i prvim učenicima, koji su ga slijedili.

Za mene osobno u ovo Korizmeno vrijeme, kroz sve događaje u crkvi, kroz filmove koje sam odgledala, a najviše kroz tri sahrane dragih ljudi, shvatila sam koliko je vjera u Uskrsnuće blagoslov, dar od Boga, koji ti itekako može pomoći. Iako tužna zbog odlazaka dragih ljudi, tugu mijenja pogled novog susreta jednoga dana.

Bez obzira na sve ispraćaje, i moju kuću ukrasili su zečići i pisanice, uskršnja svijeća iz blagoslovne košarice u noći bdjenja na blagdanskom, svečanom stolu. Proslava pobjede. Života.

Izvor: RM BiH
Objavljeno: 08. 04. 2026.