Foto i tekst: Biserka Krapić
Ne znam tko je vlasnik i tko sjedi za volanom ovoga auta. Potaknuo me na razmišljanje.
Kritičari će reći da je provokacija, neki da je vlasnik auta lud, ali uvjerena sam da vlasnika auta to ne dotiče. Uvijek su vjernici bili etiketirani raznim imenima. Čak te pokušavaju posramiti ako znaju da ideš u crkvu, pitaju što tamo još uvijek radiš kada više nitko ne ide. Nitko naravno ne znači nitko, jer isti ne idu, pa nemaju pojma tko ide a tko ne.
Mnogi se hvataju za grijehe crkve, kojih ima i u redovništvu i među laicima koji idu u crkvu. Naravno da ih ima. Ali ima i drugih stvari, ne samo pogrešaka. Dobrih stvari. Kada im to kažeš, niti ne žele ući u povijest, niti u sadašnjost, vidjeti te dobre stvari, raspitati se, koje su i gdje su, i u povijesti i danas.
Tko god želi, može pronaći na internetu gomilu podataka, o osnivanju sveučilišta, očuvanju pismenosti i kulture, do razvoja znanosti.
Koliko samo onih koji su otišli u zabačene i siromašne krajeve svijeta, u misije, i vjernika i svećenika. Mnogi i danas gube život ne želeći zanijekati Krista. Poslani su od crkve u kojoj su rasli u vjeri, nadi i ljubavi za bližnjega, siromašnog, u potrebi. Nitko ih ne tjera, idu po slobodnoj volji.
Koliki mladi životi usmjereni su na dobar put putem Salezijanske gimnazije u našem gradu. Koliki prolaze kroz Oratorij salezijanaca u danima kada su djeca na ljetnom raspustu. Neki dan sam čitala da je kroz ljetni oratorij ovu godinu prošlo gotovo 650 djece. Organiziran je pod motom "Budi čovjek". Gledala sam i bogatstvo sadržaja koji se nude djeci, od sportskih aktivnosti, molitvenih skupina, kazališnih predstava, čak 30 interesnih radionica za djecu.
Čini se da je u društvima koja se zovu demokratska postalo jako teško svjedočiti vjeru. Često su najglasniji kritičari vjernika i vjere, upravo oni koji se drže najdemokratskijim po svojim stavovima i stranačkim pripadnostima u životu. Niti ne razumiju kolike su to kontradiktornosti. Kako možeš reći da si demokratičan, a isključuješ sve one koje drugačije misle?
Istovremeno se vjernike smatra ksenofobima, jer ne odstupaju od temeljnih načela vjere. Vjernici svjesno prihvaćaju ono što uče u vjeri. Mnogi su preko vlastitih teških lutanja, i teških grijeha koji su ih doveli na samo dno dostojanstva čovjeka, shvatili da im je jedini spas i dobar život bio uz Boga, pa su se vratili.
Oni koji to ne razumiju, opravdavaju se upornim generaliziranjem na temelju pojedinačnih slučajeva i negativnih stvari iz povijesti ili sadašnjosti života crkve. Namjerno naglašavajući samo i jedino loše stvari, bez osvrta na sve ono dobro nastalo u i oko crkve.
Da, ima grijeha, ima i stvari koje se trebaju najoštrije sankcionirati, i ne smije postojati povlaštenost niti zataškavanje ičega što je za osudu i za zatvorske kazne, ako treba, kao i bilo gdje drugdje izvan crkve.
Ipak, ima i onih, koji jasno spoznaju grijeh uz pomoć duhovnog vodstva u crkvi, i krenu na novi život. Samo duhovno i moralno zdravi ljudi mogu biti korisni sebi i drugima, izgrađivati zdravo društvo. Ne možeš doći u crkvu i tražiti njezine promjene. Kada dođeš u nju, krećeš na put osobne izgradnje dobrog života za sebe i za druge. Put je to odricanja, samokontrole, micanja od negativnih stvari koje vode u propast čovjeka i njegove bližnje i društvo u cjelini. Razoren čovjek u nutrini, nije dobar niti sebi niti drugima.
Danas, kada često čuješ da si fanatik, čim spomeneš da si vjernik, koji ide u crkvu, ovo ispisivanje auta se čini vrlo hrabro svjedočanstvo vjere. Tiha evangelizacija, koja ne buči i ne huči. Tko hoće neka čita, a tko ne, neka ne čita.
U slobodi sam, pisati na svom Facebook profilu ono na što sam potaknuta u nutrini, i ne brine me hoće li tko vidjeti ili ne, hoće li tko "lajkati" ili ne, ne prebrojavam tko čita i tko ne čita, ne pozivam niti prisiljavam ikoga na čitanje. Iznosim svoje stavove o životu, o vrijednostima koje mislim da su dobre za svakoga.
Jednom sam čula od poznanika da lijepo pišem, ali je predugo. Nasmijala sam se i rekla: "pa ne moraš čitati".
Nadam se da nitko neće vandalizirati ovaj auto zbog ovako snažnih poruka na obraćenje života.
Napisao je na svom autu poruke koje mogu nekoga potaknuti na razmišljanje, a nekoga potaknuti na neko novo etiketiranje. Svakom svoje.
Za nekoga ludost, za mene velika hrabrost. I divljenje koliko osoba stavlja Boga na prvo mjesto. Ne sumnjam da će toj osobi Bog biti podrška u životu, kao što već je. Nikada nisam na ničijem autu vidjela ovakve poruke.
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 03. 08. 2026.
