Jedan od osnovnih Isusovih zahtjeva bilo je prihvaćanje vlastitog dijela krivnje i odgovornosti. Ono što je važno u Bibliji, to se ponavlja tri puta. Tako Isus tri puta ponavlja da zlo ne dolazi izvana, već iz samog čovjeka. Tko to ne želi ili ne može shvatiti ili prihvatiti, taj još uvijek živi na površini svoj život. A i mi vrlo često zaboravljamo tu osnovnu istinu, tj. da smo odgovorni za svoje postupke.  

Foto: Unsplash

Promotrimo samo malo sebe, pa ako imamo hrabrosti i iskrenosti, s iznenađenjem ćemo otkriti, da uzroke našeg jada nikad ili gotovo nikad ne tražimo u sebi, nego u drugima, tj. projiciramo ih izvan nas. 

Krist Gospodin je imao drukčiju sliku o čovjeku. Isus je bio uvjeren da je svaki čovjek sposoban da zađe u dubine svoga bića i tu pronađe vlastitu odgovornost za svoj život, time ujedno i izvore snage da mijenja svoj život. 

Želimo li sasvim ukratko, u dvije riječi izreći Isusovo gledanje na čovjeka, onda bismo najradije ovako rekli: vjerovao je u čovjeka. Evanđelist je jednom zapisao kako je Isus znao što prebiva u čovjeku. Znao je, da smo svi skloni grijehu, ali znao je i to, da u svakom čovjeku postoji i iskonska čežnja za dobrim i sposobnost za dobro. Stoga je svakom davao šanse: i grešnicima, i bolesnicima, i odbačenima.

U životu kršćanina nema mjesta za očaj. Još više: svatko od nas može biti svjetlo drugima, voditi druge tako da ne upadnu u jamu, voljeti druge i tako unijeti dobrote u ovaj svijet, koji nije uvijek lijep, ali nije ni pakao. Jer dokle god ima i jedna duša koja svoj život živi u okrenutosti prema Bogu, ovaj svijet ne može biti sasvim taman i zao. A to smo mi kršćani, koji smo kompas svoga života okrenuli izvoru svakog Dobra, Bogu. 

Izvor: p.A.T./RM BiH

Objavljeno: 14.ožujka 2023.