U ovom korizmenom vremenu sveti Ignacije Loyolski nam predlaže Razmatranjem o grijehu koje želi postići u duši stid grešnika, ali ne u vidu zaslužene kazne, nego pred licem Gospodina. Sve to pomaže da upoznamo unutarnju bit grijeha.

Foto: Unsplash

Upoznati vlastitu grešnost

Odbacivanje neizmjerne Božje dobrote koja se pokazala u utjelovljenoj Božjoj Riječi, u Kristu Gospodinu. Križ je središte svake povijesti grijeha. To znači: Kristova smrt na križu je posljedica mojih vlastitih grijeha, ali i njihovo nadvladavanje u toj mjeri da se mogu, u kajanju, prepustiti neizmjernoj dobroti.

Bog želi da čovjek bude slobodan, da ozdravi u svim dimenzijama svoga života.

Božje djelovanje koje se ne može proračunati, koje nas često iznenađuje, želi da se previše ne zatvorimo u sebe, da od svoga života ne načinimo karikaturu. U tu međusobnu igru između Boga i čovjeka, poziv i odaziv, susret i bijeg, treba unijeti i sve ono što se tiče ljudske krivnje i njezina nadvladavanja.

Božja vjernost prema čovjeku takva je da nadvladava sve, svaki nedostatak, svaki neuspjeh. Nijedna krivnja nije tako velika, nijedno udaljenje od Boga tako radikalno, da ih Božje milosrđe i oproštenje ne bi moglo preskočiti.

Upoznavanje vlastite slabosti, grješnosti, treba da se odvija na pozadini Božje vjernosti i ljubavi prema čovjeku. Onda ono daje jakost, ono oslobađa.

Ti si taj čovjek

Vjera u čovjeku ima svoga trajnog pratioca: NEVJERU – krivi odnos prema svijetu, Bogu. Taj doživljaj zaostajanja za Božjim pozivom, za vlastitom odlukom, ne vodi u rezignaciju, pesimizam, podcjenjivanje samoga sebe.

Čitav Stari zavjet pun je toga doživljaja krivnje, ranjivosti čovjeka lutanja, okretanja leđa Bogu – a ipak on je pun pouzdanja u Božje milosrđe, koje ne dopušta da padne u malodušnost.

To počinje već na početku Biblije. Božji upit Adamu: Gdje si? Adam je pobjegao od Boga i od sebe. To ga pitanje mora dovesti tamo gdje on doista boravi, suočiti ga s njegovim pravim životom.

To pitanje: Gdje si? Mora probiti komplicirane ograde koje je čovjek postavio da se osigura pred vlastitim priznanjem da je njegov odnos prema Bogu, ljudima, stvarima sebi iskrivljen.

To pitanje onda postaje novi poziv. Ponovimo: nijedna krivnja nije tako duboka, nijedno otuđenje od Boga tako radikalno, da ga Božje smilovanje i oproštenje ne bi moglo premostiti.

Raspeti Krist oslobađa od grijeha, ali i zove u nasljedovanje

Treba da predstavim sebi Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu i da započnem razgovor s njime ... Što je on za me učinio, a što bih ja morao činiti za njega. Isusov život i nauka, osobito njegova muka i smrt na križu, to je protuslika koje nam tjera rumenilo na obraz, ali koja osvjetljava i sreću i nedostatke u mom životu. Onom za nas umro iz Isusova života suprotstavlja se onaj živio protiv drugih iz moga života.

Izvor: p.A.T./RM BiH

Objavljeno: 22.ožujka 2023.