“Kad su bili ondje, ispuniše se njezini dani. Ona rodi svojega prvorođenoga sina, povi ga u pelenice i položi ga u jasle.” Lk 2,6-7
Otac je potpuno pobožanstvenio Majku Mariju: da se iz svjetlosti Svjetlost rodi, da se iz života Život rodi, da se iz poslušnosti Poslušnost rodi, da se iz ljubavi Ljubav rodi. Zaista, Majka nije ni mogla biti doli savršena!
Sačuvao je Otac Majku od svakog grijeha udijelivši joj milost koja bijaše namijenjena svakom Njegovom stvorenju prije Pada. Ali je ne sačuva od boli duše i patnje stvorenja. Tako ona dobi duboku sućut prema bratu patniku i sveti poriv da ga patnje, zagovorom, u Sinu, oslobađa.
Majka ostavlja sve svoje brige, svoje probleme, svoje dileme, da bi pomogla čovjeku. Kao što u ono vrijeme, već trudna, ostavi kuću da bi pomogla ostarjeloj Elizabeti, tako i danas ostavlja Nebo da bi nas neprestano i majčinski zvala Kristu.
Kolumna: Božja riječ kao inspiracija
Piše: Desa Jelavić, dopredsjednica Udruge "Majka Krispina" u Međugorju
S Majkom i nad Majkom je uvijek Duh Sveti, njen presveti Zaručnik. On, otvorenim dušama svjedoči o njenoj ljepoti, majčinskoj ljubavi, poniznosti i misiji dodijeljenoj od Oca. Kao što ju je, duhom obuzeta, prepoznala Elizabeta, trebala bi je prepoznati i svaka duša u potrazi za istinom.
Isus i Majka Marija ljube odbačene, marginalizirane i obespravljene. Zar nisu zajedno proživjeli istu patnju kad su se ispred njih zatvarala sva vrata u Betlehemu? Pred Njim, skrivenim Bogom, i njom, Njegovom svetom Majkom? Obukohu se tada, Majka i Sin, u istu sućut.
Majka nije božica već ljubljeno, čisto i nevino stvorenje u kojem prevladava ljudska narav, briga i želja da zaštiti braću i sestre, nas, stvorenja poput nje. Zar nije Majka zabrinuto tražila Isusa po jeruzalemskim uličicama? Zar nije tražila njeno milo, izgubljeno dijete, a ne Boga koji se ne može izgubiti?
Majka i Sin, isprepleteni u uzajamnoj ljubavi, zovu svaku dušu i cijeli svijet da se napoje s vječnog izvora te iste ljubavi i od nje daju piti žednima…
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 23.12. 2023.
