Hram

Hram je Tvoj, mjesto susreta,

od dana mojih krsnih zavjeta.

Od malih nogu, kao djevojčica,

klečala sam u hramu s imenom

Tvoga Presvetog Srca.

Pored svih bjegova u životu,

kada mislila sam,

da vremena više nemam,

i nisam ga nalazila,

uvijek sam natrag u hram dolazila.

Gdje god sam u hram Tvoj ušla,

i u drugom mjestu, gradu, gdje god došla,

u njemu sam se kao u kući svojoj našla,

Tebe u njemu pronašla.

Mirno je i tiho u domu Tvom,

čekaš hoće li se tko pojaviti,

hoće li Te se itko sjetiti,

hoće li Te doći pozdraviti.

U miru susreta,

dok riječ Tvoja se čita,

putove do srca pronalazi,

da hram i u srcu mome izgradi.

Znam da mi daruješ sve ono,

što je za dobar život potrebno.

Učiš me u njemu iz dana u dan,

put nije lak, ponekad

korak naprijed, natrag dva.

Poziv Tvoj ne mogu odbiti,

iako ponekad mogu samo glavu pognuti.

Koliko god rasla, primila na znanje,

čeka me neizbježno padanje.

Tako će ostati do kraja puta,

jer duša moja čini se krhka.

Ponekad stablo jaka i čvrsta korijena,

a ponekad trska poljuljana,

na pola iščupana.

Bez ohrabrenja Tvojega,

iz pada se dići ne bi mogla.

Možda tako mora biti,

jer znaš da ću Te morati potražiti,

tamo gdje me uvijek čekaš,

u hramu svom, domu i mom,

da mi utjehu i snagu daš.

Piše: Biserka Krapić

Izvor: RM BiH
Objavljeno. 17.4. 2024.