Evanđelje: Lk 1, 57-66.80
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
Riječ Gospodnja.
Ovogodišnji blagdan Rođenje Ivana Krstitelja uklapa se u nedjeljno slavlje. Ivanovo rođenje i Ivanov lik na neki način dovršava vrijeme starog saveza s Bogom što ga Bog sklapa s Izraelom. Od Abrahama Bog tako priprema put Očekivanome, šaljući neprestano proroke. Proroci su o tome govorili. Nažalost, njihovi suvremenici nikada do kraja nisu mogli shvatiti pravi smisao Obećanoga.
Evo sada Bog šalje sina Zaharijina, Ivana. On je također sin obećanja kojega je trebalo čekati. Kad roditelji više nisu mogli po naravnom razmišljanju roditi dijete, rađa se Ivan. Bog je želio pokazati da su oni koji su obećani poslani svijetu ali da ne ovise o svijetu i ljudskim željama i odlukama. Ne rađamo se samo voljom ljudi, nego voljom Božjom. Svaki koji se rađa, ne rađa se samo svojim roditeljima, nego svim ljudima. Po svakom Bog ljudima šalje poruku. Važno je stoga otkriti, svaki pojedini čovjek treba otkriti u sebi ono što Bog po njemu hoće svijetu reći. Treba shvatiti samoga sebe u odnosu na Boga. Svatko se rađa u sveopći Božji plan. Ivan je tu izvrstan primjer. Dobio je zadaću da nas uvede u Novi zavjet i da pokaže svijetu Sina Božjega. Ivan je dakle, prvi shvatio Isusa.
Dok tako, danas u dan Gospodnji, spominjemo Ivana i njegovo rođenje i kad se baš uz taj njegov rođendan najviše usredotočuje misao, na ime po Božjem izboru dano, onda i mi pomislimo na ono što je sadržano i u našem imenu koje je posvećeno krštenjem. Svaki čovjek stvara svoje ime tijekom života.
U ovaj trenutak zato neka svaki od nas pomisli na svoje rođenje i na svoj protekli život i postanimo svjesni Božje ljubavi prema nama. Bog nas je u život pozvao, ali nas je i poslao braći i sestrama, ljudima oko sebe da činimo dobro i tako zajedno proslavimo svoga Oca nebeskoga.
