Moj Maleni Isuse, tako tiho i nečujno dolaziš, obavijen i skriven Majčinom ljubavlju, zaogrnut mekoćom neba. Još Te od svijeta čuva Njeno sveto tijelo. Još si nježan i krhak kao pupoljak koji će, krvlju na križu, procvjetati i natopiti svijet. Tako si tih… ali srce Te moje čuje… Tako si malen i tih, ali Najveći od svih.

Foto: www.agustinosrecoletos.org

_______________________________

 Piše: Desa Jelavić, dopredsjednica Udruge „Majka Krispina” u Međugorju
_______________________________

Skoro mi je prošao vijek al’ još uvijek otvaram Tvoje darove:

Voljom sam Tvojom posijana u stvarnost kao dio vječne ljubavi i Tvoga srca. Sjećaš li se, Maleni, kako si mi razapeo ležaj svemirom i učinio da mi duša zasvijetli kao svjetionik u beskraju?
I kako si me ljuljao među zvijezdama koje su žmirkale samo za mene jer si im Ti tako zapovjedio?
Ili kad si otključao ručicom vrata svojih svetih blagoslova i rekao mi našim tajnim jezikom: „Uđi!”
Kako me je moć Tvoje neizmjerne ljubavi iscjeljivala i ozdravljala najdublje ožiljke života? Kako si me učio uranjati u bistre rijeke Tvoga mira i ispirati njima ostatke nepraštanja, osuda, zamjerki, povrijeđenosti, ljutnji i svakojakih vezanosti kojima sam dala prednost pred Tobom?
Tvoji darovi nikad nisu na sebi imali crvene mašne ovoga svijeta već pečat istine i spasenja.
I da, darovao si mi spoznaju da Tvoju ljubav ničim nisam zaslužila ali Ti je bila mila mala molitva koju sam, opet, po Tvojoj milosti izmolila:

Ovo je moja molitva koju Ti neće izreći nitko osim mene… Dok me satire bič Evinog pada pa razmišljam vrijedi li, uopće, ovo moje sada, Tebi uzdižem pogled.
I misao svoju i vapaj duše kad me iz posvemašnje duhovne suše pozove glas neba pa tada znam da mi treba, ali baš treba, Tvoja blizina.
Molim te, Sveti, učini da se moj život Tebi posveti, usprkos svih mojih sjena, zastajanja, zapinjanja i stalnih mijena iz dobroga u loše.
Siđi i priđi ovoj mrvi duše, nestalnoj i krhkoj, koja bi htjela stići, nikom nego Tebi pa da je vjetar milosrđa otpuše pred prijestolje Tvoje.
Pogledaj ove siromašne ruke koje, tko zna koliko puta, nisu pomilovale muke brata ili sestre.
Dođi na ove moje krivudave ceste i korake mi usmjeri, da me život ne prevari, pa da ne ostanem bez Tebe.
Dođi, ne prođi mimo mene, jer te duša moja žeđa, slutnja Te obavija, a dah se svija oko nade koju jedino pronađoh u Tebi.
Molim te, moj Bože, učvrsti stijenu vjere na kojoj stojim, ne dopusti da se bojim očiju propasti i hodnika tame iz kojih udaraju sjene, želeći mi oteti Tebe.
Sve bi zemno dala za samo tren prisutnosti neba, jer samo ti znaš da mi duši istinski treba izvorište Tvoje: sveti dodir ruke, čista ljubav i vječnost…

Objavljeno: 11. prosinca 2021.
Izvor: Radio Marija BiH