Kao smola iz zrele smokve cure mudrost i pouke iz Riječi Božje.
Foto: Wikipedia - Giovanni Giralmo Savoldo "Sveti Ilija"
Evo me, Duh Sveti proveo između svetih redaka,a onda zaustavio kod Ilije - "moj Bog je Jahve". Živio je devet stoljeća prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i sina mu Ahazje. Bio je pustinjak ali i borac protiv idolopoklonstva koje je prijetilo istisnuti vjeru u pravoga Boga. U to doba feničanka Izebela, žena kralja Ahaba, agresivno je uvodila kult boga Baala. Dala je poubijati Jahvine proroke i uvela mnoštvo Baalovih svećenika. U toj situaciji, dok je cijeli narod bio zaveden, Ilija ostaje vjeran Jahvi.
Svima nam je poznat događaj kad prorok predlaže da Baalovi svećenici stave na žrtvenik junca ali bez paljenja vatre. Isto čini i sam Ilija. Pravi Bog bi trebao na molitve svojih zapaliti vatru na žrtveniku. Baalovi svećenici nakon ogromnog truda ne uspijevaju. Ilija nakon jednostavne molitve postiže (i to na žrtveniku koji je plivao u vodi) da Jahve, istinski Bog zapali vatru. Bio je to velik znak narodu pa su se mnogi vratili Jahvi. Izebela, moćna i gnjevna, prijeti Iliji smrću.
E, sad se događa ono na čemu me Duh zaustavio: Ilija, prorok, neustrašiv, borben, nadahnut Božjim duhom, bježi! Da, bježi u pustinju, moral mu pada kao da nikada nije ni čuo za Boga. Čak mu je i života dosta. Želi umrijeti. Poznato?
Kad padnemo duhom, umorimo se od svega, debelo posumnjamo, nije nam do ničega, ne vjerujemo nikome, dosta nam je života. Poznato?
Mislim da svi imamo slična iskustva koliko god bliski s Bogom bili i molili.
Jedno je sigurno. Onaj tko je daleko od Boga, samoživ i samodostatan, te trenutke prevazilazi (ako uopće) s puno više muke od onih koji se uzdaju u Svevišnjega.
Kolumna: Božja riječ kao inspiracija
Piše: Desa Jelavić, dopredsjednica Udruge "Majka Krispina" u Međugorju
Iliji pomoć dolazi, dok spava, u obliku kruha i vode. "...svojim miljenicima on daje dok snivaju." Ps 127,2b Gospodin ga pohodi i daje snagu da prebrodi trenutke svoje ljudske muke.
U svom dugogodišnjem radu sa ženama u potrebi puno puta sam osjetila istu želju da pobjegnem, teško zasićenje i muku vlastite ograničenosti. Živjeti svoje osobne borbe, ulaziti u tuđe napaćene živote, disati s njima, plakati, doživljavati njihove strahove, a onda konkretno djelovati da bi im se pomoglo često nadilazi moje siromašne snage. Trenuci su to kada moja slaba, ljudska priroda, u suočenju sa dodijeljenim zadatkom ispliva na površinu.
Ma ljudi moji, koji Ilija!! Pobjegla bi glavom bez obzira u deset pustinja!
Obuzme me strah, duhovne ostave mi poplavi patnja, plač i očaj, u glavi mi tijesno od zbrkanih misli. Pomislim tada: Aha! Ovo je to! Ne mogu više! Gotova sam!
Ne ostavlja me Milosrđe dugo u tom bijednom stanju. Vrlo brzo, za par sati ili slijedeće jutro, događa se čudo Božje ljubavi i pomoći.
Odjednom shvaćam da su mi snage obnovljene bez ikakve moje zasluge ili napora, duh razjačan, a misli staložene. Gledam u novinu vlastitog bića svjesna pomoći s neba. Vidite! Gospodin dolazi! Obnavlja nas, vjeran svojoj riječi. Dolazi onima koji se u Njega uzdaju! Hrani ih kruhom i snagom kao Iliju u pustinji!
S takvim iskustvima živim već godinama jer se čovjek ne obuče u Božju snagu zauvijek, za svaki budući trenutak već je neprestano izložen svojim slabostima i napadima Neprijatelja ali stječe iskustvo neprestane Božje pomoći. I tako, kad me iznova zadese trenuci pada, kažem sama sebi: Strpljenja! Znaš da će tvoj Bog doći!
Svjedočim: On zaista dolazi!!!
Izvor: RM BiH
Objavljeno: 17.kolovoza 2022.
