Na blagdan Tjelova, 31. svibnja, Svetu Misu s početkom u 10:30 sati prenosimo iz katedrale Presvetog Srca Isusova u Sarajevu.
Tijelovo - blagdan je kojim Katolička crkva slavi Tijelo Isusovo u četvrtak poslije svetkovine Svetog Trojstva, pa se nadnevak seli po kalendaru zajedno s Uskrsom. Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske. Kao i u većini zapadnoeuropskih zemalja, u Hrvatskoj je Tijelovo - državni blagdan. Uz Tijelovo su vezane procesije, kojima se vjera javno svjedoči. Ona, naime, treba svoje očitovanje u javnom životu - kako bi bila prepoznata kao autentična u privatnom životu.
Sav Bog u komadiću kruha… Otajstvo je to veliko. Ali ako je već naše tijelo kadro pretvoriti kruh i vino u meso i krv - zašto Bog ne bi svoje meso i krv pretvorio u kruh i vino. Ako čitav krajolik stane u naše oko, zašto ne bi čitav Bog stao u jednu Hostiju. Pa i to da je u tisućama Hostija istovremeno, razumljivo je utoliko što je i naš lik isti u tisuću komadića zrcala. (p. Luka Rađa)
Tijelovo (Corpus Christi ili Corpus Domini) blagdan je kojim Katolička crkva slavi Tijelo Isusovo u četvrtak poslije svetkovine Svetog Trojstva, pa se nadnevak seli po kalendaru zajedno s Uskrsom. Tijelovo se slavi u crkvama i svetištima diljem Hrvatske. Kao i u većini zapadnoeuropskih zemalja, u Hrvatskoj je Tijelovo - državni blagdan.
Tijelo svoje je, po vjerovanju svih kršćana, Isus na posljednjoj večeri pretvorio u beskvasni pashalni kruh kojim je pričestio apostole, pozvavši da to čine njemu na spomen, pa je Tijelo Isusovo nazočno u euharistiji pod prilikom posvećene hostije, nakon obreda pretvorbe kruha u tijelo i vina u krv Kristovu. Pod tom istom prilikom kršćani se hrane tim tijelom Kristovim i na taj način mistično sjedinjuju sa svojim Bogom. Krist je svojom mukom otkupio za ljude tijelo koje je dotad bilo vezano s istočnim grijehom, te je tijelo vjernika učinio hramom Duha svetoga.
Za Katoličku crkvu svetkovina je spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak. Pojavljuje se u 13. stoljeću, a na zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Blagdan je to Kruha svagdašnjeg za koji molimo da nam se da danas.
Inače, sve je počelo viđenjem redovnice Julijane iz Lütticha u 13. st. kada je vidjela pun mjesec s crnom mrljom ili kako neki navode rupom i bilo joj je rečeno da ta rupa predstavlja manjak važnog blagdana u crkvenom kalendaru, blagdana najvećeg blaga Crkve - Euharistije.
Njezin ispovjednik, koji je poslije postao papa Urban IV., uvodi 1264. blagdan Tijelova. U 14. stoljeću papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku crkvu.
Kroz povijest je bilo nekoliko takvih čuda. Najpoznatije je čudo u Bolseni koje je utjecalo na porast pobožnosti vjernika prema euharistiji. Ta pobožnost i to čudo bili su razlozi i povod da je Crkva 1264. godine ustanovila svetkovinu Tijelova. Od poznatih sličnih čuda spominju se ona u Sijeni (1330. i 1730.), kao i ona u Lancianu (prvi put u 8. stoljeću i drugi put 1273.).
Uz Tijelovo su vezane procesije, kojima se vjera javno svjedoči. Ona, naime, treba svoje očitovanje u javnom životu - kako bi bila prepoznata kao autentična u privatnom životu.
Izvor: Laudato
Vaš Radio Marija Bosne i Hercegovine!
