Dikasterij za kler odobrio je 13. travnja, dekret kojim je dopunio uredbe koje se odnose na nakane i priloge za svete mise, uvodeći jasnija pravila koja jamče transparentnost, ispravnost i poštovanje volje vjernika.
Dikasterij za kler je dopunio uredbe koje se odnose na nakane i priloge za svete mise, uvodeći jasnija pravila koja jamče transparentnost, ispravnost i poštovanje volje vjernika. Dekret koji je papa Franjo u posebnom obliku odobrio 13. travnja, stupa na snagu na Uskrs, 20. travnja, javlja Vatican news.
Običaj koji treba zaštititi
Riječ je o jednom od najkonkretnijih načina na koji vjernici sudjeluju u životu Crkve: tražiti da se služi misa za žive ili pokojne. Vrlo stari običaj, utemeljen na dubokim pastoralnim i duhovnim razlozima, do sada je bio uređen uvjetima koji su s jedne strane omogućavali da se održi riječ dana darovatelju, odnosno onome tko daje prilog, a s druge strane smanjivali su opasnost od „trgovanja“ svetim stvarima. U tekstu piše da se tom praksom darivanja priloga vjernici žele čvršće sjediniti s euharistijskom žrtvom pridajući joj vlastitu žrtvu i sudjelujući u potrebama Crkve, a posebno pridonoseći uzdržavanju njezinih svetih služitelja. Tako se vjernici prisnije sjedinjuju s Kristom koji daruje samoga sebe i u određenom su smislu još dublje uklopljeni u zajedništvo s Njim prema običaju koji Crkva ne samo odobrava, nego i sama promiče.
Dokument, koji objedinjuje i utvrđuje pravila već sadržana u dekretu Mos iugiter iz 1991., nastao je zbog suočavanja s nekim problemima koji su se pojavili u praksi, posebno u vezi s misama na "kolektivne" nakane, tj. na više nakana uključenih u jednu misu.
Suglasnost darovatelja mora biti izričita
Konkretno, Dikasterij na čelu s kardinalom Lazzarom You Heung-sikom utvrđuje da, ako tako odredi vijeće provincije ili skup biskupa crkvene provincije, svećenici mogu prihvatiti više priloga od različitih darovatelja, te ih objediniti s drugim prilozima i zadovoljiti obvezu slavljenjem samo jedne mise na jednu zajedničku nakanu, ako su – i samo ako su – o tome obaviješteni svi darovatelji i ako su dali slobodni pristanak. U vezi s tim je istaknuto da se, u nedostatku izričite suglasnosti, volja darovatelja nikada ne može pretpostaviti, štoviše da se u nedostatku iste uvijek pretpostavlja da nije dana.
Preporučuje se prije svega da svaka kršćanska zajednica pruži mogućnost slavljenja dnevnih misa na jednu nakanu, međutim – kako stoji u dekretu – svećenik može slaviti više misa i na kolektivne nakane, ali u svakom mu je slučaju dopušteno zadržati samo jedan prilog dnevno za samo jednu nakanu među onima koje je prihvatio.
Osigurati sakramente najsiromašnijima i poduprijeti misije
Nadalje, dekretom se obnavljaju već važeće odredbe prema kojima svećenik, osim priloga koje je odredio nadležni autoritet, ne treba tražiti prilog za podjeljivanje sakramenata, izbjegavajući tako da najpotrebitiji ostanu bez milosti sakramenata zbog siromaštva. Zatim se pojašnjava da svaki biskup, s obzirom na posebne prilike u kojima se nalazi pojedina crkva i njezin kler, može omogućiti raspodjelu priloga župama u potrebi u svojoj ili drugim biskupijama, osobito u misijskim zemljama.
Pratiti i spriječiti nezakonite aktivnosti
Biskupi i župnici pozvani su budno paziti da se svaka nakana i prilog zabilježe u za to namijenjene knjige, te da osiguraju da svima bude jasna razlika između primjene priloga na određenu misnu nakanu (makar i 'kolektivnu') i jednostavnog spomena nakane tijekom službe Riječi ili u pojedinim dijelovima euharistijskog slavlja. Pojašnjava se također da je poticanje ili čak samo prihvaćanje priloga u ta posljednja dva slučaja ozbiljno nedopušteno i predviđa pribjegavanje stegovnim i/ili kaznenim mjerama.
Procjena za deset godina
Na kraju dokumenta, Dikasterij za kler je najavio da će, deset godina nakon stupanja na snagu ovih normi, provesti istraživanje o praksama i postojećim zakonima na tom području, s ciljem procjene njihovih primjena i mogućih nadopuna.
Izvor: RV
Objavljeno: 16. 04. 2025.
