U posebnoj emisiji na HKR-u 22. travnja o pontifikatu pape Franje govorili su križevački vladika o. Milan Stipić, misionar milosrđa vlč. Renato Belčić, prof. Marijana Kompes s HKS-a te rektor Zavoda sv. Jeronima vlč. Marko Đurin

Foto: Emili Ibrulj // Emisija HKR-a "Papa Franjo - apostol milosrđa i nade"

U posebnoj emisiji „Papa Franjo – apostol milosrđa i nade” na Hrvatskome katoličkom radiju u utorak 22. travnja o pontifikatu pape Franje govorili su križevački vladika o. Milan Stipić, misionar milosrđa i nekadašnji član Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije vlč. Renato Belčić, prof. Marijana Kompes s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, a izravno iz Vatikana u emisiju se uključio i rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima vlč. Marko Đurin, prenosi IKA.

Vlč. Đurin, koji je imao priliku živjeti i djelovati tik uz srce Katoličke Crkve posvjedočio je kako se u svakodnevici Vatikana osjećala prisutnost i osobni stil pape Franje u njegovoj jednostavnosti, neposrednosti i blizini sa svakim čovjekom.

Najkraće rečeno moto Papinog pontifikata bili su skromnost i jednostavnost koje je posvjedočio i u samom odabiru imena prema sv. Franji Asiškomu, istaknuo je križevački vladika o. Milan Stipić. Napomenuo je da nas je Bog iznenadio preko pape Franje. „On je imao veliku intenciju poboljšavati ekumenske odnose osobito s pravoslavnim crkvama i u njegovim postupcima se moglo iščitati kako je ponekad suzdržan po nekim pitanjima istočnih katolika kako bi poboljšao ekumenske odnose s pravoslavcima.“ Vladika Stipić osvrnuo se i na Papine poruke mira i njegov odnos prema ukrajinskom narodu i Ukrajinskoj grkokatoličkoj Crkvi koja trpi zbog rata. „Odnos Pape prema ukrajinskom narodu je bio zaista očinski. On je na treću obljetnicu rata u Ukrajini rekao da je to „obljetnica boli za ukrajinski narod i obljetnica srama za cijelo čovječanstvo“ jer je smatrao da je sramotno da čovječanstvo u naše vrijeme dozvoljava takvu vrstu strašnoga rata i takvo stradanje jednog naroda i u tom smislu, bio je jasan. S druge strane, on je s poštovanjem gledao i na Rusiju i pokušavao ostvariti dijalog i komunikaciju u nadi traženja zajedničkog dogovora.“

Najgorljivije pitanje i ono što je u hrvatskom narodu ostalo najupečatljivije u pontifikatu pape Franje je pitanje kanonizacije bl. Alojzija Stepinca. Svima nam je poznat taj proces s mješovitom komisijom i možemo reći da tu još nije dovršena priča. „Mi imamo vjeru da je naš Stepinac blažen i svet“ , rekao je vladika Stipić i posjetio na intervju koji je dao apostolski nuncij Giorgio Lingua u kojem je papa Franjo molio našeg nuncija „da promiče pobožnost prema blaženiku i njegovo štovanje“.

Vlč. Renato, kao misionar milosrđa, obnašajući službu u jednoj od važnih inicijativa pape Franje, istaknuo je da je Papa uvijek rado govorio o Crkvi kao terenskoj bolnici — otvorenoj i ranjivoj. Smatrao je da treba Crkvu osloboditi farizejštine. „Papa ne želi Crkvu muzej, nego živu Crkvu. Želi dati Božanski lijek Crkvi koja pati.

Profesorica Kompes istaknula je Papinu komunikaciju blizine koju je pokazao kada je prvi put pozdravio narod nakon izbora za Papu i već onda je učinio zaokret: „Umjesto da prvo on kao rimski biskup blagoslovi narod, on je tražio blagoslov od naroda i tu se vidi njegova vizija naroda kao naroda Božjega.“ Istaknula je da je papa Franjo „bio i ostao figura koja je izazivala pozornost — ne zato što je tražio reflektore, već zato što je svojom jednostavnošću i nenametljivošću donosio snažne poruke. Bio je i nepredvidiv, ali na način koji je mnoge oduševljavao: gestom, riječju, iznenadnim zaustavljanjem usred govora. Na pitanje je li njegova „nepredvidivost“ bila znak nesustavnosti — ili upravo suprotno, znak duboke slobode i otvorenosti Duhu Svetom, Kompes je odgovorila: „Mislim da se odgovor na to pitanje nalazi u njegovom prvom dokumentu u kojemu je rekao da mu je draža Crkva koja je ranjena i uprljana jer je izašla na ulice, nego Crkva koja se zatvorila u neke svoje zidine. I čini se da je kod pape Franje, više od tog straha da će pogriješiti, bio taj strah od introvertiranosti Crkve, zatvorenosti u samu sebe.“ U doba digitalne kulture, imao je sposobnost da bude ‘prisutan’ i razumljiv, osobito mladima i medijima, iako nije robovao tehnologiji. To je komunikacija blizine.

Njegov pontifikat ostat će zapamćen po jednostavnosti i blizini čovjeku, po riječima koje su znale pogoditi srce, i po djelima koja su svjedočila njegovu ljubav prema onima na rubu, prema Crkvi koja izlazi, ali i prema ranjenim narodima, osobito onima pogođenima ratom, poput Ukrajine, naglašeno je u emisiji koju je vodila i uredila Dalija Mock.

Izvor: IKA
Objavljeno: 22. 04. 2025.