U mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, 28. svibnja, služena je sveta misa za pokojne velikane i svjedoke vjere Crkve u Hrvata, a čiji su životi i djelo spomenuti u knjizi don Bojana Ivešića "Izvješće mons. Josepha Patricka Hurleyja..."
Foto: d.f.
U mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, uoči svetkovine Uzašašća Gospodnjega, 28. svibnja, služena je sveta misa za pokojne velikane i svjedoke vjere Crkve u Hrvata, a čiji su životi i djelo spomenuti u knjizi don Bojana Ivešića „Izvješće mons. Josepha Patricka Hurleyja o religijskim prilikama u Jugoslaviji od veljače 1946. do veljače 1947.“ čije je prvo predstavljanje uslijedilo u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače, javlja KTA.
Sveto misno slavlje, uz sudjelovanje 11 svećenika i dvojice đakona, predvodio je biskup Mostarsko-duvanjski u miru mons. Ratko Perić, ujedno i jedan od predstavljača spomenute knjige. Na početku je pozdravio svećenike, a osobito je istaknuo nazočnost mons. Juraja Batelje, svećenika Zagrebačke nadbiskupije i postulatora kauze bl. Alojzija Stepinca koji o njemu istražuje i piše već 45 godina i koji je najzaslužniji za njegovo proglašenje blaženim. Tom mu je prigodom čestitao i 50. obljetnicu svećeništva koju ove godine slavi. Pozdravio je također vlč. Bojana Ivešića, autora knjige kojemu je zahvalio za neumorno zalaganje i istraživanje nacionalnih i vjerskih prilika u komunističkoj Jugoslaviji. Za vrijeme svete mise pjevao je Katedralni zbor „Marija“ pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića, uz orguljsku pratnju prof. Marijane Pavlović.
U propovijedi, koju prenosimo u cijelosti, mons. Perić se zadržao na evanđelju dana te na svjedočanstvu vjere i mučeništva kardinala Stepinca i biskupa Čule.
Današnje je Evanđelje kratko. Prvo: ,Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer ne će govoriti od sebe, nego će govoriti što čuje, i očitovat će vam ono što dolazi“ (Iv 16,12-13). Duh će Sveti apostole i nas upućivati u svu istinu. Duh je Sveti jedna od triju Božanskih Osoba. On izlazi od Oca i Sina, zato će i govoriti i poučavati ono što čuje od tih dviju Božanskih Osoba. Tajna je to najveća. Drugo: „On će mene proslavljati – veli Isus – jer će od mojega uzimati i navješćivati vama“ (Iv 16, 14). – Duh će Sveti proslavljati Isusa, Sina Božjega. On će uzimati od onoga što je Isus činio i učio i davati apostolima i nama kada ga zamolimo da nas podsjeti na Isusov nauk, na prispodobe, čudesa njegova. Osobito kada budemo na sudovima ovoga svijeta: „Ne bojte se što ćete govoriti. Duh Oca vašega govori u vama (Mt 10,19-20). Treće: „Sve što ima Otac, moje je. Zato vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama“ (Iv 16,15). Među Osobama Presvetoga Trojstva trajna je komunikacija. Što ima Otac, ima i Sin. A Duh će Sveti uzimati od nauka i djela koje je Isus učinio i davati apostolima i svima nama prema prilikama i potrebama do Dana suda.
Upravo ovaj Duh pomogao je tolikim kršćanskim svjedocima, da navješćuju Isusov nauk i podnesu i mučeništvo. Željeli bismo reći nekoliko riječi o blaženomu mučeniku Alojziju Stepincu, kojemu je u knjizi, koja će se večeras predstaviti u Kosači, posvećeno 18 stranica (125-142), a inače ime mu se spominje čak 225 puta na više od 60 stranica. Kada je biskup Joseph Patrick Hurley, prvi Amerikanac koji je vodio neko dịplomatsko predstavništvo Svete Stolice, početkom 1946. godine, pošao iz Vatikana u Beograd da vodi Apostolsku nuncijaturu, u Beograd koji je tada bio pod Staljinovom petokrakom, primio je određene instrukcije, tzv. Minutu (diplomatski dokument) koji don Bojan prepričava: Prvo – Prikaz političkoga stanja (str. 24-27); drugo - Prikaz religijske situacije (str. 27-29) i, treće – konkretne upute u odnosu na pojedine biskupe i biskupije u tadašnjoj državi (str. 29-36).
Za zagrebačkoga nadbiskupa, koji će te 1946. godine tek u listopadu biti osuđen na 16 godina robije, Domenico Tardini, Tajnik Kongregacije za izvanredne crkvene poslove, piše biskupu Hurleyju: „Nadbiskup, monsinjor Stepinac, divan je lik pastira (è una bella figura di pastore); u potpunosti privržen Svetoj Stolici, revan u discipliniranju klera i snažan u obrani prava Crkve. Njegovo ponašanje, najprije tijekom njemačke okupacije, a potom tijekom ustaškoga režima, bilo je čisto po potrebi hrabro. Bilo je, ali i sada je u trenutačnim tužnim okolnostima, tijekom kojih je često objekt klevete komunističke propagande i vrijeđanja u javnom prostoru. Zagrebački je nadbiskup predsjednik BKJ i na njegovu inicijativu uređeno je zajedničko Pastirsko pismo od prošloga rujna [1945.]:“ (B. Ivešić, str. 32). A za to glasovito Pastirsko pismo kard. Stepinac reče župniku Josipu Vranekoviću u Krašiću, 1956. godine: „Da nisam imao uza se Čule i Čekade, nikada [ono] ne bi izišlo“ (J. Vraneković, Dnevnik, str. 523).
Za Mostarsku biskupiju msgr. Tardini ističe da je „vođena dobrim pastirom Petrom Čulom, ali da ima jako velike probleme s klerom i raspodjelom župa koje su većinom u pastoralnoj skrbi franjevaca, na što treba svratiti posebnu pozornost“ (B. I., str. 34). O don Andriji Majiću, biskupskomu delegatu (nakon što je biskup Čule osuđen na 11 i pol godina zatvora) biskup Hurley, regens Nuncijature, koji je bio na suđenju od 14. do 18. srpnja u Mostaru, piše 25. srpnja 1948. godine msgr. Tardiniju: „Čast mi je obavijestiti Vas da je od uhićenja biskupa Čule, upravljanje Biskupijom u Mostaru preuzeo vlč. don Andrija Maajić, kao biskupov delegat. Po mom mišljenju, vlč. Majić dobar je izbor za to mjesto..., izvrstan je svećenik solidnih kvaliteta. U sadašnjim teškim okolnostima, iako pokazuje znakove tjeskobe i uznemirenja, obavljao je svoj svakodnevni posao s čvrstoćom i savjesnom predanošću dužnosti. Don Majiću dane su sve redovite i izvanredne ovlasti koje se dodjeljuju ordinariju u Jugoslaviji. Također sam mu dao ovlast podjeljivanja sakramenta krizme.“
Biskup Hurley 15. prosinca 1948. godine piše Državnomu tajništvu o don Mati Nuiću: „Don Mate Nuić, tajnik biskupa Čule, također je uposlen na teškom radu u zeničkom zatvoru. Vaša će se Ekscelencija sjetiti iz naših prošlih izvješća da se vlč. Nuić nosio s takvom veličanstvenom hrabrošću (magnificent courage) tijekom mostarskog suđenja da ga se smatra možda izvanrednim junakom Crkve u ovoj zemlji. Usuđujem se podsjetiti na ovu činjenicu jer, koliko znam, ni riječ o ovom svećeničkom junaštvu nije doprla do katolika po svijetu.“ A tko je bio don Mate Nuić, možda se najbolje čita iz njegova neizgovorena, a napisana govora na sprovodu biskupa Petra Čule, 31. srpnja 1985., prije 40 godina, ovdje u katedrali: „Oh! Nitko ne bi mogao biti ni sretniji ni radosniji od mene, da sam kojom srećom kao svoje malo uzdarje za ova nebrojena Vaša dobročinstva uspio ostvariti onaj svoj plan iz godine 1955. Naime, kad smo ono spomenute godine istodobno tamnovali u zeničkom zatvoru jedan do drugoga, zasebno svaki u svojoj ćeliji, uspio sam saopćiti Vam taj svoj naum ovim riječima: Preuzvišeni gospodine Biskupe! Moje se tamnovanje primiče kraju. Ono je već na izmaku. Suočen s tom činjenicom, ja sam odlučio zamoliti Ministarstvo, da po isteku moje kazne mjesto mene puste Vas kući, a taj ostatak Vaše kazne od tri i pol godine, da mjesto Vas izdržim ja. No, čim sam Vam saopćio taj svoj naum, Vi ste na moju veliku žalost smjesta žestoko protiv njega reagirali i meni ste najstrože zabranili takvo što učiniti. Doista bilo mi je vrlo teško poslušati Vas, ali poslušao sam, jer je to bila naredba moga Biskupa!“
Bogu hvala za njihova zvanja i svjedočanstvo koje su dali za Isusa i za Crkvu. Na njihovim životima, krjepostima i djelima vidimo kako je Duh Sveti preko moralnih izbora, patnji i ustrajnosti proslavljao Gospodina našega Isusa Krista! Amen.
Izvor: KTA
Objavljeno: 29. 05. 2025.
