Svatko katkad poželi napustiti mjesto gdje pripada i gdje ga je Bog pozvao da boravi i živi. Čovjek često pomisli kako bi mu drugdje bilo bolje, ljepše ili ugodnije. Katkad se probudi sa žaljenjem što se baš tu nalazi, što živi baš s tim ljudima vjerujući da su oni drugdje puno sretniji od njega. I sveti župnik arški Ivan Maria Vianney poželio je napustiti Ars. Bio je i suviše umoran od svih tih ljudi koji se nisu htjeli obratiti. Poželio je živjeti za Boga negdje daleko pod okriljem samoće.

I dok je putovao, na jednom raskrižju opazio je raspelo te se zastavši zagledao u Krista i pao na koljena

Jedne noći pobjegao je iz župe s namjerom da se nikad više u nju ne vrati. U rukama je nosio samo molitvenik. I dok je putovao, na jednom raskrižju opazio je raspelo te se zastavši zagledao u Krista i pao na koljena. Skrušeno, sa suzama u očima, povikao je iskreno: „Isuse, kad ću ti se moći pridružiti u samoći?“ Tada mu je Krist s križa progovorio: „Ja sam u Arsu. Duše u Arsu te čekaju. Vrati se natrag!“

I sveti župnik istog se trenutka vraća natrag u Ars, a već je ujutro bio u ispovjedaonici čekajući duše da dođu na ispovijed. Ars se zasigurno nikad ne bi promijenio da je sveti župnik iz njega otišao. Tu je i on upoznao Krista, ali i župljani koji su se obratili.

Ali tko će ostati u našem „Arsu“ ako svi odemo, ako ga svi napustimo; tko će promijeniti našu obitelj, našu sredinu, naš kraj ako ne Bog preko mene, preko tebe

Svatko katkad poželi napustiti svoj „Ars“. Ali tko će ostati u našem „Arsu“ ako svi odemo, ako ga svi napustimo; tko će promijeniti našu obitelj, našu sredinu, naš kraj ako ne Bog preko mene, preko tebe. Zato ne idi iz svoga „Arsa“, jer potrebno je mnogo vremena i strpljivosti da se i tvoj „Ars“ obrati. Ljubi i čekaj promjenu, jer samo ljubav mijenja „Ars“ tvoga života.

Izvor: fra Goran Azinović/HKM
Objavljeno: 12. 05. 2021.