U župi Sv. Josipa u Zenici, 18. ožujka u predvečerje proslave svetkovine ovoga svetca, tamošnji vjernici okupili su se na obredu preminuća Isusova hranitelja.
Foto: KT
Obred je predvodio župnik župe Sv. Ignacija Lojolskog na Grbavici u Sarajevu p. Ante Topić, SJ, koji je ujedno za ovu prigodu priredio i obrednik, sastavljen prema milanskom dominikancu o. Isidorou Isolanou, koji je zaslužan za poznavanje i širenje Preminuća sv. Josipa na Zapadu, i koji je uvrstio njegovu povijest u svoju Summa de Donis Sancti Joseph, tiskanu u Paviji 1522. O. Isidoro pronalazi nadahnuće te izvještava da katolici na Istoku s izvanrednim štovanjem slave svetkovinu Sv. Josipa 20. srpnja: U njihovim crkvama obično se čita život Svetog Josipa preveden s hebrejskog na latinski jezik 1340.
U prigodnoj homiliji p. Ante govorio je o noći Sv. Josipa. „Svetog bi se Josipa lako moglo nazvati svetac noći. Noć je, naime, gotovo najznačajnija okolnost Josipova života. Bila je noć kad je Anđeo Gospodnji dokončao dilemu koja ga je mučila onog trenutka i naredio mu da uzme k sebi Mariju, ženu svoju, koju je smišljao otpustiti, potajice. Koje je značenje noći u Evanđelju? Zadržimo se na tri misli: Noć, to je mrak. Na početku same povijesti spasenja, Josip je bio stavljen na mjesto koje više neće ostaviti, mjesto njegova poziva, a mogli bismo ovako reći: sjena. To je doista trajalo cijelog života Josipova, za koji se čak ne zna ni kad je završio. Otišao je bez buke, savršeno zaboravljen, kao što je i živio. Ipak, njegova je prisutnost bila potrebna. Trebalo je da Marija ima muža, trebalo je da Isus ima oca. To je poruka i za nas: svatko od nas je potreban u povijesti spasenja, kako god skromna njegova uloga izgledala. Noć, to je prostor šutnje. Od Josipa nemamo zapisane ni jedne riječi. No, sav njegov govor jest ta ista šutnja, i on je uzvišen: Sv. Josip je naš neusporedivi učitelj klanjanja. Nitko više od njega nije se približio intimnosti Bogu koji je postao čovjekom i Majci koja mu je dala njegovo čovještvo. Istina, nije ni Josip shvaćao svu tajnu utjelovljenja, ali se čitavo vrijeme klanjao toj tajni. To poručuje i nama: Božje tajne ne shvaćaju se razumom, nego srcem i vjerom, u šutnji. Noć, to je još vrijeme bdijenja. Čovjek pravedan i pun mudrosti, Josip je shvatio, malo po malo, čak i u svojoj noći da je bio izabran kao stražar i čuvar. Čuvar Marijinog vječnog djevičanstva, čuvar Isusov sve do njegova javnog djelovanja, čuvar obitelji, čuvar predaje Izraela: po njemu je morao doći onaj što je bio očekivan. Čuvati, to je najbolji dio Sv. Josipa; sve do kraja, on će čuvati Crkvu. On je i naš čuvar: čuvar našeg krštenja, čuvar naše vjere, zaštitnik dobrog života, zaštitnik dobre smrti“, kazao je, među ostalim, p. Topić, te zaključio: „Braćo i sestre, prvi put slavite kao župna zajednica, i koliko mi je poznato prvi put se slavi na hrvatskom govornom području, ovaj obred preminuća Sv. Josipa. S njim želimo da primjer Josipova umiranja potiče nas da se u Kristu ne bojimo smrti. Cijeli Josipov život je bio priprava na smrt. Jedina čežnja njegova srca bila je da u svemu ugodi Bogu. Živio je i umro kao pravednik. Blažena je tvoja smrt u nazočnosti Isusa i Marije.“
Inače, zenička župa Sv. Josipa za svoj se patron pripremala velikom devetnicom kroz devet srijeda.
Izvor: KT
Objavljeno:19.ožujka 2023.
