6. DAN
UROĐENIČKA KUĆA
Nakon »kravlje bolnice« pohodio sam jednu urođeničku kućicu. Stvar je sama po sebi od male važnosti, no ipak će vas zanimati kako te kuće izgledaju iznutra.
S glavne ceste krenuli smo u »Blatnu ulicu«, i u njoj do broja 13. »To je jedna od bogatijih kuća«, upozorava nas pater, koji nas je pratio. Pred kućom je nešto što bi se skoro moglo zvati dvorište, da nije tako zamazano i da nema toliko rupa i blata. Nigdje ni žive duše. Zavirismo u kuću, ali se ništa ne vidi, tamno je kao u rogu. Imao sam u ruci štap, pa sam njime htio udariti po zidu, da probudim gazdu. No u dobar čas se sjetih da je to opasno, jer su zidovi pravljeni od blata. Do sada još nisam srušio ničije kuće, neću da time započnem u Indiji, premda to ovdje ne bi bilo nikakvo posebno junaštvo, takó je to sve slabo. Ne čudim se da u Bengaliji grade kuće od blata, jer su na stotine kilometara udaljena prava brda. Ali ovdje ima kamena, da bi mogli sazidati kulu babilonsku.
Naš vodič poče nešto mrmljati u hindu jeziku, i za nekoliko časaka izvuče se van jedan starac. Blago nam se nasmiješi i pozdravi. Bio je upravo ganut, kad je čuo da smo došli iz Europe, da vidimo njegovu lijepu kuću, i to ne samo izvana, kao što obično rade drugi »sahibi«, nego bismo je htjeli vidjeti i iznutra.
Kroz malu rupu, koju ovdje zovu vratima, provuče se najprije on, a onda nas četvorica iza njega. Upravo smo nekako mogli stati. Belgijanci se odmah počeli diviti, kako je to lijepo, a ja ne vidim ništa do svoga nosa. Ma ni s durbinom ne bi se moglo razabrati gdje se nalazimo i što je oko nas.
Stari nam, međutim, poče tumačiti unutrašnjost. Pod nije drven kao kod nas. To je već zastarjeli način, asfalt je kudikamo praktičniji, osobito indijski asfalt. To je obično smjesa od blata i onog, što krava putem ostavlja. Od vremena do vremena to se premazuje, da bude »urednije i čišće«. A da bude i umjetnički dotjerano, običavaju praviti otiske ruku i prstiju, jer se sve radi rukama. Zidovi su na isti način obojani. Nešto sam i ja počeo razabirati, budući da su mi se oči priučile na tamu.
Na desnoj strani, odmah pri ulazu, bila je nekakva »mašina«, kojom se tuče riža: podulje drvo s potporom u sredini i s komadom željeza na kraju. Riža se stavi u jednu udubinu ispod željeza. Nogom se drvo pritisne na protivnoj strani, podigne i naglo spusti tako da željezo udara po riži. Kasnije se ta riža stavlja u mali ručni mlin, da se odstrane lupine.
U uglu je bilo nešto slično krevetu. To je drveni ležaj podignut koji pedalj od zemlje. Kako je starac danas malo podulje spavao, sve je još bilo neuredno i razbacano. Oko kreveta, na stropu, po zidovima sve puno paučine. I tigar bi se u nju mogao uhvatiti…
U dvorištu nam je pokazao svoju kuhinju. Sada je suho doba, pa je na otvorenom. Nije previše komplicirana. Jedna rupa, dolje dosta široka, gore uska, na vrhu je lonac, i u njemu svaki dan ista hrana — riža. Kako je to »bogatija« kuća, gazda je imao nekoliko zemljanih lonaca, a i dva-tri od mjedi.
Pogledali smo i »gospodarsku zgradu«. Na sredini je ležala velika hrpa riže. Sad je baš završila žetva, pa je svaki opskrbljen izuzevši najbjednije siromahe, koji su morali svu svoju rižu prodati zbog isplate dugova.
Bilo je tu inače svega i svačega. Posebno nas je zanimao drveni plug. Već ga 2000 godina upotrebljava indijski seljak, i teško da će ga ikada zamijeniti dobrim željeznim. Neki su ipak toliko napredovali, pa su stavili željezni šiljak na dno. Stari nam je sve lijepo tumačio.
U šupi je bilo prilično drva. Ovdje je s time lako. Džungla je blizu, nitko te ne pita koliko siječeš. A za zimu valja misliti, jer je noću prilično hladno. Mnogi siromašniji prospavaju uz vatru i po čitave noći, jer se nemaju čime pokriti.
Izašli smo u dvorište. Tu su nas dočekale dvije mršave kozice, jedan belgijski pater imao je toliko toga pitati.
Zahvalili smo se seljaku na dobroti i preko suhih rižinih polja uputili smo se našoj kući. Bilo je podne. Dakako, zvona se niotkud ne čuju, no mi smo ipak pozdravili našu Nebesku Majku. I molili smo je da bi se naskoro mogao razlijegati blagi zvuk »Angelusa« i nad ovim nepreglednim poljanama i džunglama…
Ante Gabrić, DI
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Izvor: hkm.hr
Objavljeno: 25.02. 2024.
