icn2.png

Frekvencije:» FM Sarajevo,Travnik, N. Travnik i Vitez 103,3 MHz» FM Banja Luka 98,9 MHz» FM Mostar i okolica, Široki Brijeg 89,4 MHz» FM Jajce; 101,2 MHz» FM Fojnica, Visoko te dijelovi općina Kreševo i Kiseljak 97,8 MHz» FM Žepče, Maglaj i Zavidovići 105,7 MHz» Pretplatnici HT ERONETA, putem HOME TV» Pretplatnici BH TELECOMA putem MOJA TVProgram uživo:Slušajte

logo2

VIJESTI

Na današnji dan 1981.djeci se u Međugorju ukazala Majka Božja

gospa i slika

Na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo tog 24. lipnja 1981. godine  Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović vidjeli su Blaženu Djevicu Mariju.

Taj dan u malenom hercegovačkom selu Međugorju slavio se blagdan sv. Ivana.

Mirjana Dragičević i Ivanka Ivanković odlučile su provesti popodne u šetnji i razgovoru. Ivanki je samo dva mjeseca ranije umrla majka. Djevojke su se prvo zadržale u posjetu jednoj od tetki, rekavši joj da Vicki, ako je vidi, kažu kamo su otišle u šetnju, piše 24sata.hr.

Djeca su se najprije uplašila

No, kada se vratila u selo, rečeno joj je da su joj Mirjana i Ivanka  poručile da krene prema Perkuši, gdje je čekaju, te je Vicka krenula za njima. No Mirjana i Ivanka odlučile su ići natrag u selo. I tom trenutku Ivanka je osjetila da treba pogledati prema brdu, vidjela je ženu odjevenu u sivu dugu haljinu, a na glavi je imala veo i krunu od zvijezda. Držala je dijete i stajala na oblaku. Dijete je bilo pokriveno velom koji bi povremeno otkrivala. Cijelo vrijeme dozivala ih je da dođu bliže.

„Vidi, eno Gospe na brdu“, jedino je što je Ivanka rekla tada Mirjani. Mirjana joj tada nije povjerovala te je čak rekla: „Ma jest, baš je Gospa došla gledati što mi radimo, nema pametnijeg posla.“ 
Ivanku je to povrijedilo, a Mirjana je otišla natrag u selo. Ivanka je ostala sama gledajući, no Mirjana se ubrzo vratila jer je i sama osjetila poziv u srcu. U tom trenutku prema djevojkama je krenula Milka Pavlović koja se uputila pokupiti ovce pa joj je Ivanka rekla što je vidjela. Sve tri krenule su prema mjestu gdje su vidjele Gospu i sve tri su je tada vidjele.

U selu im nisu odmah povjerovali

U jednom trenutku došla je i Vicka, kojoj je Milka rekla: „Vidi, eno Gospe na brdu.“ Vicka se toliko uplašila da je potrčala prema selu, gdje je putem srela Ivana Ivankovića i Ivana Dragičevića te ih pozvala da se zajedno vrate vidjeti Gospu. Kad su stigli do djevojaka, vidjeli su isto: Gospu kako drži dijete. Ubrzo su pobjegli natrag u selo vidno uplašeni.

Čim su došli u selo, krenuli su obitelji i susjedima pričati što su vidjeli. No selo im nije odmah povjerovalo, a bake su im rekle: „Ne šalite se s Gospom, bolje molite Boga i Očenaš.“ 
Stariji su se naime bojali da nije riječ o nekoj namještaljki vlasti pa su djeci savjetovali da ne idu na brdo te da ne govore o tome što su vidjela.

Ivanka ju je prva pitala: „Gospe, gdje je moja majka?“

Selo je drugog dana brujilo o ukazanju Gospe. Mnogi su željeli otići s djecom i sami se uvjeriti u istinitost onoga što djeca govore. Vicka, Ivanka i Mirjana odlučili su se popodne uputiti prema brdu, u isto vrijeme kao i jučer, a dogovorile su se da će šutjeti o svemu ako Gospu ovog puta ne vide. Htjele su da i Milka ponovno ide s njima pa su svratile do njezine kuće, ali nje nije bilo. No zato su pokraj Milkine kuće vidjele Mariju Pavlović i Jakova Čolu koji su rekli da bi i oni rado vidjeli Gospu. Ali na kraju su prema brdu krenule samo Vicka, Mirjana i Ivanka, a došao je i Ivan Dragičević. 

Druga djeca iz sela stajala su na putu s nekoliko starijih i čekala ukazanje. Ivanka je pak prva vidjela svjetlost (tri puta) te potom Gospu. Nakon nje vidjeli su je i drugi. Gospa im je mahala, bila je bez djeteta. No prepali su se i počeli trčati prema selu, a Vicka je išla po Mariju i Jakova. Potom su njih troje pohitali prema brdu. Ugledali su Gospu te su kleknuli na draču, a bol uopće nisu osjetili. Gospu su tog dana vidjeli Vicka, Jakov, Marija, Mirjana, Ivanka i Ivan Dragičević, no čuli su je samo Vicka, Mirjana, Ivanka i Ivan Dragičević.

Tada su ispričali da je Gospa bila na sivom oblaku, bila je prelijepa i smijala se. Odmah su počeli moliti, a i Gospa s njima. Djeca su molila Očenaš, Slava Ocu i Zdravomariju, a Gospa jedino nije Zdravomariju. Ivanka ju je prva pitala: „Gospe, gdje je moja majka?“ Gospa joj je rekla: „Majka je sa mnom.“ Mirjana ju je potom pitala hoće li ponovno doći, a Gospa je potvrdno odgovorila. 

Na kraju ukazanja rekla im je: „Pođite u miru, anđeli moji.“ Ivanka je prva mještanima opisala susret s Gospom: „Osjetila sam majčinsku ljubav, straha više nije bilo. Gospa govori hrvatskim jezikom, ali je njezin govor usporeniji od našeg. Glas kao da joj zvoni, a pokreti su isto usporeniji nego ljudski. Ona je s neba, ona je Gospa.“
Milka Pavlović i Ivan Ivanković, koji su Gospu vidjeli prvog dana, nikad je ponovno nisu ugledali iako su dolazili na mjesto ukazanja. Detaljan opis Gospinog izgleda
Djeca su najdetaljnije Gospin fizički izgled opisali fra Janku Bubalu, članu Hercegovačke franjevačke provincije i književniku. On je pratio međugorska ukazanja od samog početka, a bio je godinama jedan od najtraženijih ispovjednika u Međugorju. Nakon svega što je čuo i iskusio napisao je knjigu „Tisuću susreta s Gospom u Međugorju“ (1985). Doživjela je veliki uspjeh i bila je nagrađena. U toj knjizi o svojim iskustvima govori vidjelica Vicka.

O Gospinu izgledu fra Janko je razgovarao i s drugim vidiocima. Na kraju je objavio samo razgovor s Vickom jer mu se činilo da je ona najsveobuhvatnije odgovorila na njegova pitanja. Svi ostali vidioci ni u čemu bitnom nisu se razlikovali od nje. O Gospinu liku, kako je posvjedočio, više je puta razgovarao sa svim vidiocima i ništa nije objavio što oni nisu odobrili.

Fra Janko svim je vidiocima dao anketni listić u kojemu ih ispituje o Gospinu liku. Većina vidjelaca odazvala se fra Jankovoj anketi (Ivan Dragičević, Vicka Ivanković, Marija Pavlović, Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević). Svoje odgovore posvjedočili su potpisima na Humcu, 23, srpnja 1992. Jakov Čolo nije ispunio anketni listić iz opravdanih razloga, ali se složio s onim što su drugi vidioci rekli i nije ima ništa posebno dodati.

Oči su divne, malo krupnije i izrazito plave boje
Donosimo opis vidjelaca (Preuzeto sa stranice www.medjugorje.hr)

Na pitanje koliko je Gospa visoka, Vicka je odgovorila da je visoka kao ona, oko 165 centimetara. Dodala je da Gospa vitka te da ima otprilike 60 kilograma. Mlada je i ima oko osamnaest, dvadeset godina. Kad se ukazuje s djetetom Isusom istih je godina, nije starija. Prilikom ukazanja uvijek stoji na oblačiću bjelkaste boje, a vidioci je nikad nisu vidjeli da kleči. Na pitanje kakvo je Gospi lice, je li više okruglo ili duguljasto-ovalno vidioci su rekli da je više duguljasto-ovalno. Bijele je puti, rumeno na jagodicama. usne su joj normalne, lijepe, više su tanje. Rumenkaste su boje. Rupice na licu nema, možda samo malo kada se smije. Na Gospinu licu vidi se neka neopisiva blagost – smiješak se vidi kao nekako ispod kože. 

Kad su vidioce upitali kakve su joj boje oči, oni su uglas rekli: Oči su divne, malo krupnije i izrazito plave boje. Trepavice su joj također normalne. Gospin nos je mali, normalan, harmoničan s cijelim licem. Obrve su joj tanke, crne boje, a odjevena je jednostavnu žensku haljinu. Haljina joj je sive boje, plavkasto sive i slobodno pada niz tijelo. Haljina je duga sve do oblačića na kojem stoji, ona se gubi u oblaku. Haljina je zatvorena do vrata. Vidi se, kažu vidioci, Gospin vrat, ali se ne vidi ništa od prsiju. Rukavi dopiru do šaka. Haljina nije opasana ničim niti je obrubljena.

Na glavi ima krunu od dvanaest zvijezda

Na pitanje opaža li se na Gospinu tijelu ženskost njezina tijela, Vicka je rekla: „Naravno da se opaža, ali ništa posebno.“ Gospa ima i veo koji je bijele boje. Veo joj pokriva glavu, ramena i cijelo tijelo sleđa i sa strana, a dopire do oblačića, kao i haljina. Nikakvog nakita nema na njemu i pokriva je s leđa i sa strana. Ni Gospa ne nosi nakit, ali na glavi ima krunu od dvanaest zvijezda koju, prema Vickinim riječima, redovito nosi. Gospi se vidi i malo kose, malo iznad čela i crne je boje. Uho joj se nikada ne vidi. Za vrijeme ukazanja obično gleda u vidioce ili u nešto drugo što pokazuje. Ruke su joj slobodne, opušteno raširene, a sklopljene ih drži jedino za molitve Slava Ocu. Dlanovi su joj redovito opušteni prema gore – prsti su isto opušteni. Nokti se vide djelomično i prirodne su boje, snježnobijeli.

Kako je Gospa lijepa, pitali su često vidioce, a oni su odgovorili: „Ma, ustvari mi ti nismo ništa o tomu kazali, njezina se ljepota ne da opisati, to nije ova naša ljepota, to je nešto rajsko, nešto nebesko, nešto što ćemo tek u raju vidjeti, i to samo donekle.“, piše 24sata.hr.

Dan uoči sv. Ive u Podmilačju

 

64928927 468649563910995 3539836810421075968 n

Dana, 23. lipnja 2019. godine uoči same svetkovine sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju je priređeno nekoliko svetih misa. Popodnevna procesija sv. Ivi započela je u 15:30 sa pokorničkim blagoslovom. Točno u 16:00 priređeno je otvaranje proslave s iznošenjem kipa sv. Ive u procesiji. Vinko kardinal Puljić je vodio svetu misu u 18:00 koja je bila upućena molitvama za bolesnike.

Za 20:00 priređena je procesija puta križa na brdo Grabež te posljednja ceremonija dana bila je molitveno – meditativnog karaktera uz prigodan program blagoslova ivanjske vatre, zakazanog za 22:00 sata.

Volonteri i suradnici radio Marije su kao hodočasnici gotovo čitavog dana svoje zavjete upućivali sv. Ivi u svim svojim molitvama, željama i ozdravljenjima, a posebne zasluge upućujemo Franji Leovcu koji je svojim objektivom sve to ovjekovječio, na sami dan uoči sv. Ive u Podmilačju.

Pripremio: Dražen Janko

Fotografirao: Franjo Leovac

64704032 2177193249070221 3583208330773921792 n

64913407 695205767584009 8382761626092175360 n

65320964 341795423180617 965335668332953600 n

65393191 2391778804387477 8517693581383696384 n

Vlado Falak o svojoj slici "Gospa iznad Međugorja"

gospa na nebu

Sliku Gospa iznad Međugorja (dimenzija120 x 80 cm), tako možemo nasloviti njegovo djelo o kojemu je riječ, naslikao je uoči Velike Gospe 1974. i darovao je župniku fra Luki Sušcu i kapelanu fra Jozi Joliću koji su je postavili na kor.

Pišući o prvim danima ukazanja, fra Jozo Jolić sliku doživljava jednim od predznaka ukazanja.

Upitan zašto je naslikao upravo takvu sliku, Vlado odgovara: «To je samo znak da se Božji i Gospini planovi ne mogu predvidjeti. Mogao bih stotinu puta upitati zašto, i ne znati odgovoriti. Jedno od tih zašto odnosi se i na to zašto sam ostao živ. Naime, 25. ožujka 1991.dospio sam u bolnicu Sveti Duh u Zagrebu i odstranjeni su mi slijepo crijevo, desnimokračni kanal i desni bubreg.

U bolnicu sam došao s malignom retroperitonealnom fibrom, a nakon operacije stanje se pogoršavalo, tako da su me operirali još dva puta. Primio sam dvadeset bočica krvi, što također nije pomagalo, jer se pojavila kronična sepsa.

Kad sam osjetio da mi liječnici ne mogu pomoći, devetu večer nakon operacije sam zavapio: ‘Gospe moja, neka bude po tvojoj volji, a ja te molim pomozi mi da ostanem živ radi svoje djece.’ Već ujutro stanje se promijenilo! Sepsa je nestala. Kad sam otpušten iz bolnice zahvalio sam se dr. Gilji što me je spasio, na što se on nasmijao i rekao da je učinio sve što je mogao, ali da ne zna što me je spasilo te da svakako s molitvenikom odem na Križevac kad dođem kući. Liječniku ni prije ni poslije operacije nisam pričao da sam naslikao tu sliku 1974., niti onu 1964., niti da sam večer prije ozdravljenja zamolio Gospu za pomoć. Danas sam, hvala Bogu, dobro – i nakon šest operacija.»

Kažimo i to da se slika iz 1974. nalazi u samostanu sestara Ranjene obitelji na Vionici te i to kako Vlado Falak i dalje slika: njegova se djela nalaze na svim kontinentima.

Međugorje, 2006.

Preuzeto: https://www.medjugorje-info.com/hr/svjedocanstva/vlado-falak-o-svojoj-slici-gospa-iznad-medugorja

ROĐENJE SV. IVANA KRSTITELJA „Ivan mu je ime!“

ivan krstitelj

Evanđelje: Lk 1, 57-66.80

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

Riječ Gospodnja.

Ovogodišnji blagdan Rođenje Ivana Krstitelja uklapa se u nedjeljno slavlje. Ivanovo rođenje i Ivanov lik na neki način dovršava vrijeme starog saveza s Bogom što ga Bog sklapa s Izraelom. Od Abrahama Bog tako priprema put Očekivanome, šaljući neprestano proroke. Proroci su o tome govorili. Nažalost, njihovi suvremenici nikada do kraja nisu mogli shvatiti pravi smisao Obećanoga.

Evo sada Bog šalje sina Zaharijina, Ivana. On je također sin obećanja kojega je trebalo čekati. Kad roditelji više nisu mogli po naravnom razmišljanju roditi dijete, rađa se Ivan. Bog je želio pokazati da su oni koji su obećani poslani svijetu ali da ne ovise o svijetu i ljudskim željama i odlukama. Ne rađamo se samo voljom ljudi, nego voljom Božjom. Svaki koji se rađa, ne rađa se samo svojim roditeljima, nego svim ljudima. Po svakom Bog ljudima šalje poruku. Važno je stoga otkriti, svaki pojedini čovjek treba otkriti u sebi ono što Bog po njemu hoće svijetu reći. Treba shvatiti samoga sebe u odnosu na Boga. Svatko se rađa u sveopći Božji plan. Ivan je tu izvrstan primjer. Dobio je zadaću da nas uvede u Novi zavjet i da pokaže svijetu Sina Božjega. Ivan je dakle, prvi shvatio Isusa.

Dok tako, danas u dan Gospodnji, spominjemo Ivana i njegovo rođenje i kad se baš uz taj njegov rođendan najviše usredotočuje misao, na ime po Božjem izboru dano, onda i mi pomislimo na ono što je sadržano i u našem imenu koje je posvećeno krštenjem. Svaki čovjek stvara svoje ime tijekom života.

U ovaj trenutak zato neka svaki od nas pomisli na svoje rođenje i na svoj protekli život i postanimo svjesni Božje ljubavi prema nama. Bog nas je u život pozvao, ali nas je i poslao braći i sestrama, ljudima oko sebe da činimo dobro i tako zajedno proslavimo svoga Oca nebeskoga.

Preuzeto: https://www.biskupija-banjaluka.org/?p=15399 

Svetište Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju

64704032 2177193249070221 3583208330773921792 n

Svetište Sv. Ivana Krstitelja, smješteno uz rijeku Vrbas nekoliko kilometara od Jajca, datira iz 15. stoljeća i jedno je od najstarijih katoličkih svetišta u Bosni i Hercegovini i na Balkanu.

Podmilačje se prvi put spominje 1461. u povelji posljednjeg bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića koja se sačuvala u Fojničkoj kronici iz 17. stoljeća. Iako neki povjesničari sumnjaju u autentičnost ove povelje, ona svedoči da je ime Podmilačje davno bilo poznato. O prošlosti i dugoj povijesti svetišta svjedoči i mala gotička crkva iz 15. stoljeća, jedina sačuvana srednjovjekovna crkva u Bosni i Hercegovini, koja je stoljećima bila simbol ne samo ovoga svetišta i kraja, već i katolika cijele Bosne.

Nakon zadnjega rata (1992-1995), u kojem su i svetište i svi sakalni objekti u njemu porušeni, mala zavjetna crkva je u cijelosti rekonstruirana. U međuvremenu je izgrađena i nova crkva s vanjskim oltarom i župnom kućom. Ove dvije crkve, stara i nova, uz stari i novi zavjetni kip sv. Ive, najvažniji su simboli ovog svetišta, u kojima se na skladan način povezuju prošlost i sadašnjost.

Podmilačko svetište je nadaleko poznato kao pokorničko i zavjetno mjesto. O tome svjedoče i mnogi zapisi iz prošlosti, posebno oni koji se odnose na misu za bolesnike, koja se slavi na dan sv. Ive (24. lipnja) i na kojoj uz katolike sudjeluju i pripadnici drugih vjera, što je još jedna posebnost ovog svetišta. Ovdje se svake godine, uoči i na sam Ivandan, skupljaju deseci tisuća hodočasnika.

Svetište Sv. Ive u Podmilačju bilo je i ostaje ogledalo vjere bosanskih katolika. Hodočasničko mjesto uz Vrbas, mjesto je ljudskih čežnji, neugasive nade u smisao postojanja i nadmoć života nad patnjom, bolešću i besmislom.

Uredio: Franjo Leovac

Potkategorije

Dragi i poštovani naši slušatelji,

Poslije dugo vremena da Vam se ukratko javimo i predstavimo. Naime, zasigurno ste već uočili preko radio valova ili stranice pa čak i stranice na facebooku da je RM s ovim ljetom krenula i s novom ekipom. Nova je, zamjenica glavnog urednika i promotor. Novi je i stari ravnatelj/glavni urednik.  

Pa idimo redom!

Nova zamjenica glavnog urednika je Ruža Hrkać (Mostar),

Novi promotor je Dražen Janko  (Žepče),

A novi/stari glavni uredik je p. Mato Anić (Sarajevo).

Bivšim djelatnicima: Davoru Brđanoviću, Nikolini Marčić, Ružici Rotim, Kristini Biokšić, Danici Škutor i p. Siniši Štambuku od srca zahvaljujemo za sve dobro što su ugradili i ostavili na RM, te im želimo obilje Božjeg blagoslova na novim službama i poslovima.  

Želimo s Vama podijeliti i veliku radost zbog lijepog broja novih suradnika i volontera. Oni su stup RM. Bez njih (Vas) ona ne postoji. Jedni su svoj doprinos dali i ostavili trajni trag na našem radiu, drugi su nastavili svoju misijun a treći tek počeli. Svi ste vi dio Marijina djela. Neka Vas Gospa čuva u svome srcu.

Napravili smo i stanovite izmjene u programskoj shemi. Vjerujemo nabolje.

Na koncu velika hvala svima Vama dragi naši dobročinitelji. Naše donacije nisu velike, ali su nam dragocjene. Poznata nam je Vaša ljubav prema Gospi i vjerujemo da zajedno možemo dalje, više i bolje.

Neka Vas sve prati Božji blagoslov i Gospin zagovor.

  1. p. Mato Anić 

 

uplatnica

Za milodare i potporu Radio Marije BiH:
Račun otvoren kod Intesa Sanpaolo Banke BiH:
Br. Rn.: 1541602001977216
Za uplatu iz inozemstva:
SWIFT CODE: UPBKBA22
IBAN: BA391541602001977126
Intesa SanPaolo Banka Bih
Obala Kulina bana 9A
71000 Sarajevo

 

na danasnji

Duhovni kutak


U te dakle, Gospode Bože, stavljam svu svoju nadu i utočište: na tebe stavljam svu svoju nevolju i stisku; jer što god vidim izvan tebe nalazim da je slabo i nestalno.

(Toma Kempenac)

Glasujte za emisiju mjeseca - Srpanj
Glasujte za pjesmu tjedna 23.7.-30.7.

Pismo urednika

RM BIH 2

VGTAB.png

footlogo.png

 

 

 

Ukoliko imate neka pitanja javite nam se na e-mail: info@radiomarija.ba

Studio Sarajevo
Zagrebačka 18, Sarajevo 71000, BiH
+387 33 263 055, +387 33 260 260 (program uživo)
+387 33 260 261

Studio Mostar
Blajburških žrtava 33E, Mostar 88 000, BIH
+387 63 312 401, +387 63 312 400 ( program uživo)

www.radiomarija.ba
 

Sva prava pridržana - Radio Marija.

designer17