icn2.png

Frekvencije:» FM Sarajevo,Travnik, N. Travnik i Vitez 103,3 MHz» FM Banja Luka 98,9 MHz» FM Mostar i okolica, Široki Brijeg 89,4 MHz» FM Jajce; 101,2 MHz» FM Fojnica, Visoko te dijelovi općina Kreševo i Kiseljak 97,8 MHz» FM Žepče, Maglaj i Zavidovići 105,7 MHz» Livno, Kupres i Tomislavgrad 94.6 MHz» Ljubuški i Čapljina 94.7 MHz i Stolac 89.4 MHz» Pretplatnici HT ERONETA, putem HOME TV» Pretplatnici BH TELECOMA putem MOJA TVProgram uživo:Slušajte

ficn ficn ficn ficn ficn

logo

Isticanje simbola na mjestima na kojima ne trebaju biti jedan je od glavnih razloga indoktrinacije religijskih simbola u političke svrhe. Iskorištavanjem religije za označavanje teritorija, pokrivanje i zaokruživanje istog, simbol gubi duhovni značaj i s tim pada u idolizam poznat čovjeku.

 104103099 mediaitem104103097

  (Foto: izvor BBC)

 

Zloupotreba religijskih simbola u svrhu širenja mržnje u BiH (1.)

Zloupotreba religijskih simbola u svrhu širenja mržnje u BiH (2.)

 

Dekonstrukcija dejtonskog Križa kao simbola dobra

Uzevši za primjer Križarske ratove, mnogi su se vodili isticanjem kako su se u ratu vodili imenom Krista, uz simbol križa. Ne treba nijekati ovu činjenicu, no zapitajmo se jesu li isti bili u savijenim rukama istinske ljubavi prema Kristu ili su imali prikrivene namjere širenja feudalnih posjeda uz paravan Kristovih insignija? Poanta ne treba biti doslovnog shvaćanja prošlosti, kao ni religije. Samo ispravno shvaćen i prihvaćen križ može biti uzor i kriterij za ispravno rabljenje i življenje, jer takav križ uključuje samokritičko preispitivanje i razmišljanje. U suprotnom dolazi do zloporabe simbola i značenja križa. Bez promatranja izvorne poruke i simbolike Kristova križa pravi smisao će biti zanemaren, a on je: “Križ ima smisla samo u ljubavi.”[1]

Piše: Dražen Janko, mr. povijesti

Ako se osvrnemo na naše vrijeme, onda možemo vidjeti kako je u našem narodu, osobito kroz rat, a i poslije rata, križ postao svuda prisutan znak. Križ se podiže na vidnom mjestu kao spomen i sjećanje poginulima, podiže se na uzvisinama, podiže se i kao označavanje, ograničenje područja gdje žive katolici, Hrvati, a podizao se i kao znak „osvojenih“ područja. Bez dvojbe, osim časnog i svetog ophođenja prema križu, on je postao isprazna gesta, predmet pokretanja političkih i svjetovnih interesa, a na mnogim mjestima je, ne samo prazni nego nažalost i nakaradni simbol.[2]

Navodeći zloupotrebe koje nastaju sa korištenjem križa, ipak se, ni u kojem slučaju, povijest kršćanstva ne može  svesti na tamnu stranu. Pored negativne, postoji i broj pozitivnih primjera iz prošlosti. Jedan ovakav je i nastanak Crvenog križa u Italiji u XIX stoljeću, koji je imao namjeru pomagati ranjenicima u ratnim sukobima. Svjedoci smo toga koliko je ista organizacija sa simbolom križa ušla u pore ljudskog života kao melem za ranu poslije svih vanjskih pošasti koje pogodiše svijet.

Što je kroz povijest značio križ kao simbol? Ovaj simbol (grč. sym-ballein, skupiti, sjediniti) označava združivanje dviju stvarnosti, nikada nasilno i nikada umjetno. Ukazuje na sadržaj nečeg transcendentnog, svetog i božanskog. Zato u religijama ne postoje samo sveti prostori nego i predmeti, kao što je za kršćane primjerice križ. Suprotnost ovom simbolu je razvrgavanje zajedništva, (grč. dia-ballein, razdvajati, varati), „diabolos“, đavao.[3]

Dijaboličnost zla i je u tome da se skrije u vjerske i najsvetije simbole, pa koristi partikularne i paušalne vrijednosti kao prvobitne i pravovaljane, prikrivajući se iza simbola. Dakle, nije ovdje riječ tek o površnom i lako uočljivom zlu i njegovom nasilju, nego o zlu koje se lukavo skrilo u najveću svetinju. Nasilje je najveći čovjekov problem jer se na primjeru početne i univerzalne paradigme može skrivati i u onome što je navodno oslobođeno zla. Slično je s mnogim vjerskim simbolima posijanim po Bosni i Hercegovini, koji su nažalost niknuli odmah nakon ratnih sukoba. Oni su nažalost sredstva dominacije nad drugima, omeđivanja teritorija, prkos ili znak da drugi tu nisu poželjni i da su tu isključeni.

„Možemo li se nadati zemlji bez spomenika?“; ovako se u čežnji izrazio jedan od njihovih tvoraca, srpski arhitekt Bogdan Bogdanović. I reći ćemo, teško! Mi ih samo množimo. Oni nisu opomena da ne ponavljamo zlo, a kamoli simboli dobra i istine, ističe profesor Šarčević. Rušenjem spomenika dokazuje se prednost jedne ideologije nad drugom. Spomenici su simbol ranijeg, nazadnog i nehumanog i zato ih treba srušiti, riječi su ideoloških parazita. Austrijski književnik Robert Muzli davno  je ukazao na jednu važnu psihološku činjenicu vezanu za proces ne viđenja onoga što je izgrađeno da se vidi. Rekao je da ništa ne može biti tako nevidljivo, kao što to mogu biti spomenici. Spomenici između ostalog ukazuju na važnost dviju sastavnica: na njihovu izvornost i bogatstvo i njihovu racionalnu i emocionalnu djelotvornost. Stoga, izgradnja bilo kakvog spomenika nije slučajna i iza sebe ostavlja velike političke ali i nacionalne konotacije.

Spomenici su glavni nosioci religijskog i nacionalnog oko nas, preko kojih se ističe sinkretizam vjere i nacije. Oni ne pričaju, ali samo svojim bitkom mnogo toga govore budućim generacijama.

Zaključak

Vjerski predstavnici upozoravaju na zloupotrebu vjerskih simbola u Bosni i Hercegovini. Isticanje simbola na mjestima na kojima ne trebaju biti jedan je od glavnih razloga indoktrinacije religijskih simbola u političke svrhe. Iskorištavanjem religije za označavanje teritorija, pokrivanje i zaokruživanje istog, simbol gubi duhovni značaj i s tim pada u idolizam poznat čovjeku. Spomenici koji imaju prestiž i ističu se kao povijesni dokumenti, svakako su istovremeno nosioci simbola vjere i nacionalnih težnji. Ovdje napose dolazi do sinkretizma, kada simbol prerasta u nosioca nacionalnih vrijednosti.

Probleme današnjice čovjek treba tumačiti osvrćući se na prošlost, odvajajući simbol duhovnog i nevidljivog od simbola svjetovnog i vidljivog. Kroz pojašnjenje pojmova znaka i simbola razumjeli smo ulogu i definiciju istih. No, također smo predstavili i probleme zloupotrebe simbola kroz medije. Mile Babić je istakao da vjera nije pokrenula rat u Bosni i Hercegovini, te s ovim rekao da ne treba tražiti nosioce netrpeljivosti među vjerskim simbolima. Profesor Ivan Šarčević tumači da su simboli kolateralna šteta u rukama nacionalista, usred nacionalnih tenzija i netrpeljivosti u Bosni i Hercegovini. Također su profesori vjerskih fakulteta iznijeli razloge zloupotrebe simbola, a prema istima krivnju ne nosi simbol neko onaj koji ga nesavjesno koristi.

Dekonstrukcija križa kao negativnog simbola iz posljednjeg rata je rekonstrukcija prvobitnog križa koji se simbol Isusove žrtve za cijelo čovječanstvo. Simboli kao svojstveni nemaju karakter negativnog, već ističu duhovno, što treba biti i zaključak ovog seminarskog rada. No, ljudi su ti koji religijske simbole zloupotrebljavaju onako kako im trenutno odgovara. Očiti primjer poigravanja sa žrtvama jesu spomenici koji svakodnevno trpe političke floskule pojedinaca, kojima je cilj vlastita promidžba i dobit. Kao isti ti pojedinci ne trebamo pasti u ravnodušnost, već odskočiti od nacionalističih kušnji koje su svaki dan pred nama. Pojedinac je onaj koji odlučuje o svom ponašanju i samo kroz ovu prizmu treba se promatrati i pokušavati promjeniti svakodnevna situacija u Bosni i Hercegovini.

 

[1] I. Šarčević, Pamćenje bez uskrsnuća, u: Kršćanstvo i pamćenje (kršćansko pamćenje i oslobođenje od zlopamćenja), 342.

[2] I. Šarčević, Pamćenje bez uskrsnuća, u: Kršćanstvo i pamćenje (kršćansko pamćenje i oslobođenje od zlopamćenja), 341.

[3] Ivan Šarčević, Sakralizirana politika i nacionalizirana vjera: primjer Bosne i Hercegovine

u: Totalitarizam, Teologija i simboli, Časopis za intelektualna i duhovna pitanja (2009), Kršćanski akademski krug, Zagreb, 87-97, posebno 95.

 

 

Literatura:

Knjige:

  • Babić, Mile, Nasilje idola, DID, Sarajevo 2002.
  • Powers, Gerard, Religion, Conflict and Prospects for Reconciliation in Bosnia, Croatia and Yugoslavia, Journal of International Affairs, 50, no1. summer, Columbia University, New York 1996.

Članci:

  • Lasić, Ivan, „(Zlo)upotreba religijskig simbola u (post)ratnoj BiH“, Magazin za političku kulturu i društvene pitanja, (2008), 105-109.
  • Šarčević, Ivan, Pamćenje bez uskrsnuća, u: Kršćanstvo i pamćenje (kršćansko pamćenje i oslobođenje od zlopamćenja), zbornik radova ur. dr. Božo Vuleta, Franjevački institut za kulturu mira i hrvatski Caritas, Split-Zagreb 2004.
  • Šarčević, Ivan Sakralizirana politika i nacionalizirana vjera: primjer Bosne i Hercegovine u: Totalitarizam, Teologija i simboli, Časopis za intelektualna i duhovna pitanja (2009), Kršćanski akademski krug, Zagreb, 87-97.

Interentske stranice:

RM

 

 

Program

08:30 Rubrika: Upoznajmo Bibliju
08:50 Duhovna misao
09:00 Krunica - nakana (za usamljene i bolesne)
09:40 Rubrika: Čitamo knjigu: Žrtva ispovijedne tajne/Joseph Spillmann/narator Ivan Prskalo
10:00 Vijesti Herceg Bosne
10:15 Emisija: Svjetlo dobra/Marija Garić
11:00 Misa: kapelica Pastoralno-socijalnog centra Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, Lug, predslavi mons.Tomo Vukšić
11:50 Podnevne molitve: Litanije sv.Antuna Padovanskog, molitva sv.Josipu
12:00 Anđeo Gospodnji, srednji čas, molitva sv. Mihaelu arkanđelu, posvetna molitva RM
12:20 Rubrika: Svetac dana i Imendan
12:30 Najave i obavijesti dnevnog programa
12:45 Komentar dnevnog Evanđelja

Udruga „RADIO MARIJA”

u Bosni i Hercegovini

Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo

Intesa Sanpaolo Banka BiH

Obala Kulina Bana 9A

71000 Sarajevo, BiH

Broj računa: 154 160 20019 77216

Za uplate iz inozemstva:

SWIFT CODE: UPBKBA22

IBAN: BA391541602001977126

 

Kontakt

info@radiomarija.ba

Studio Sarajevo:

+387 33 263 055 (Redakcija)

+ 387 260 260 (Program uživo)

Studio Mostar:

Blajburških žrtava 33 E

+387 36 312 401 (Redakcija)

+387 36 312 400 (Program uživo)

Kršćanski glas u tvome domu i u svijetu