icn2.png

Frekvencije:» FM Sarajevo,Travnik, N. Travnik i Vitez 103,3 MHz» FM Banja Luka 98,9 MHz» FM Mostar i okolica, Široki Brijeg 89,4 MHz» FM Jajce; 101,2 MHz» FM Fojnica, Visoko te dijelovi općina Kreševo i Kiseljak 97,8 MHz» FM Žepče, Maglaj i Zavidovići 105,7 MHz» Pretplatnici HT ERONETA, putem HOME TV» Pretplatnici BH TELECOMA putem MOJA TVProgram uživo:Slušajte

logo2

VIJESTI

Postanimo svjesni

Osjetiti, doživjeti, biti svjestan i moći biti prisutan. Udahnuti, gledati, izgovoriti, dodirnuti. Hodati, trčati, družiti se, popiti kavu. Pružiti ruku, dobiti zagrljaj, poljubiti. Jesam li svjesna? Jesmo li svjesni?

Život je tako čudesan. U svoj njegovoj ljepoti često prije primijetimo gužvu kada krećemo ujutro na fakultet ili na posao. Još je gora ona kada se vraćamo svojim kućama i gladni i umorni. I taj prolaznik što prolazi i zakači me ramenom, sasvim je višak tom napornom i ujedno dosadnom danu. Ma joj, da mi je jedan dan da se zatvorim u svoju sobu, da me nitko ništa ne pita, da me nitko ne gleda i da uživam, da odmorim od svega. Ma šta jedan dan?! I tjedan i mjesec i godina bi mi bila malo da se odmorim od sveg ovog ludila. I ti moji kao bližnji. Ništa ne razumiju, ne shvaćaju koliko problema imam i koliko su oni važni i veliki. Hoću li ostaviti „seen” ili da odgovorim. Hoću li biti iskrena i reći što osjećam ili neću. Trebam li oprostiti to ili ne trebam. Ma mislim da je višak zahvaliti se za još jedan običan zagrljaj. To se podrazumijeva.

Piše: Anamarija Ćuro 

I onda stane sve. Nema više odlaženja na predavanja, na posao, na druge dužnosti. Nema više one gužve koja ide na živce. Nema više ni ispijanja kava s prijateljima, nema više onog dosadnog napornog dana koji je ispunjen s milijun obaveza. Nema više ni šetnje, ni pružanja ruke ni zagrljaja. I sve ono što je bilo naporno, odjednom je dobilo slatki okus. I sve ono što se podrazumijevalo, sada se može samo mislima poželjeti.

Sada ostaje čovjek sam sa sobom, sa svojim mislima, sa svojim načinom života. Tu su i ti naši bližnji s kojima smo bili svaki dan a tek sada uistinu počinjemo živjeti s njima. Čudno je to. Svi smo kao živjeli a tek sada postajemo svjesni sebe, ljudi i prirode. Budili smo se iz dana u dan i smišljali planove već za sutra zaboravljajući osjetiti jutro i miris jutarnje kave. I prolazili smo pored ljudi, uzimajući zdravo za gotovo svaki susret. Zar nam je moralo biti oduzeto sutra kako bi nas prisililo da živimo sada? Zar je čitav svijet oko nas morao stati kako bismo postali svjesni svijeta unutar sebe? I zar su se svi ljudi morali maknuti kako bi bili zahvalni za osobu pored sebe? Koliko sljepoće je izliječila ova situacija. Jedan virus otkrio nam je istinu o nama samima, o svijetu u kojem živimo.

I sada, ona priželjkivana samoća sobe postala je stvarnost. Ali ona više nije poželjna, sada je postala teška. Što li je s tim čovjekom koji ni sam ne zna šta doista želi? Samoća nam je postala neprijatelj kojeg trebamo pretvoriti u prijatelja. Otuđili smo se od sebe samih jer nismo naučili biti sa sobom. Teško je to. To mogu samo oni hrabri. Samoća nam otkriva pravu sliku nas samih, naših uspjeha i neuspjeha, naših rana. Nema maski, sve što smo nekada stavili na sebe kako bismo se zaštitili sada nestaje. Moramo stati sami pred sebe i sebe pogledati u oči. Kolika li je to patnja. Postoji čitav svijet u nama koji tek počinjemo otkrivati. A nitko nas nikada nije poučio tome da trebamo voljeti sebe baš takve kakvi jesmo kad skinemo sve zaštitne maske. Vlastitu cijenu tražili smo u svijetu oko sebe, a samoća nam otkriva kako ta cijena ne postoji jer vrijedimo neprocjenjivo. Shvaćamo da nismo naši uspjesi ni neuspjesi. Nismo ni ono što su nam roditelji rekli o nama, ni ono što piše na svjedodžbama i diplomama. Nismo ni ono što susjedi misle o nama. Ono smo što nam ovaj život sada otkriva o nama. I ne bojmo se toga. Teško je stati pred istinu, ali ona jedina ima moć osloboditi nas.

Iskoristimo ovo vrijeme da otkrijemo što nas doista veseli, koji su sve naši talenti, učimo nešto novo. Dajmo sebi priliku da rastemo iznutra. Uočavajmo ljepotu zajedništva, počnimo stavljati naglasak na prave vrijednosti. Dajmo priliku i sebi i drugima da živimo ono za što smo stvoreni. Ovo nam može pružiti samo ona samoća koja nam otkriva istinu i koja nas u istini otvara i nama samima i svijetu oko nas. Obojimo svijet vlastitim emocijama. Sve emocije su dozvoljene, na nama je samo naučiti kamo ih usmjeriti. Kreativna smo bića, dokažimo to.

Imamo dane pred sobom gdje pokazujemo svoju odgovornost i prema sebi i prema ljudima oko sebe. I da se razumijemo, nisu ovo lagani dani. Doživljavamo i određene teške situacije. Imajmo razumijevanja prema sebi, razgovarajmo jedni s drugima. Usudimo se podijeliti svoje osjećaje. Budimo i empatični, pokažimo da trebamo prijatelja i da možemo biti prijatelji. Svaki dan se trudimo biti bolji. Radimo stvari koje volimo, naučimo ponovno uživati u malome. Neka nam sunce ponovno svojim zrakama priča o toplini, a mjesec i zvijezde neka noću zagrle one koji su nam u srcu blizu a kilometrima daleko. Neka moje ukućane ujutro dočeka osmijeh, a navečer isprati topli pogled.

I za kraj, shvatimo da se prava sloboda krije u našim dušama. Dopustimo svojim dušama da žive i pokažu nam nevjerojatne stvari. Promijene počinju od nas samih. „Ako želiš promijeniti svijet, prvo promijeni sebe.” Stoga počnimo, tek sada vidimo koliko je vrijeme važno i koliko je važnije znati dobro ga iskoristiti!

Izvor: Radio Marija u BiH - Kršćanski glas u tvom domu

Vatikan: Veličanstveni križni put zatvorske kapelanije

Veličanstveni križni put, 10. travnja 2020., u Vatikanu je pripremila zatvorska kapelanija iz Padove (pet zatvorenika, jedna obitelj žrtve zločina ubojstva, kći jedne osobe osuđene na doživotni zatvor, zatvorska odgajateljica, sudac izvršitelj, majka jednog zatvorenika, župna katehistica, fratar dragovoljac, pravosudni policajac i svećenik optužen i od pravde definitivno oslobođen nakon osam godina redovitog procesa).

Donosimo vam sažetak izabranih misli iz križnog puta, koje je priredio pater Stjepan Ivan Horvat, svećenik iz Družbe misionara Krvi Kristove.

I. Zatvorenik osuđen na doživotni zatvor
Bio sam osuđen, zajedno sa svojim ocem, na kaznu doživotnog zatvora. Moje raspeće započelo je kada sam bio dijete: kad razmišljam, vidim se sklupčanog u autobusu koji me vozio do škole, marginaliziran zbog svoga mucanja, bez ikakvih odnosa. (...) Kada, zatvoren u ćeliji, ponovno čitam stranice muke Kristove, briznem u plač: nakon dvadeset i devet godina zatvora nisam još izgubio sposobnost plakati, stidjeti se svoje prošlosti, zločina koji sam počinio. Osjećam se kao Baraba, Petar i Juda u jednoj osobi.

II. Roditelji kojima su ubili kćer
Tog groznog ljeta naš je roditeljski život umro zajedno sa životima naših obiju kćeri. Jedna je ubijena zajedno sa svojom najboljom prijateljicom slijepim nasiljem čovjeka bez milosti; drugoj je, čudom preživjeloj, zauvijek oduzet osmijeh. Ne nalazimo mir. Vrijeme nije ublažilo težinu križa koji su nam stavili na pleća: ne uspijevamo zaboraviti koga više nema. Starci smo, sve slabiji, žrtve smo najgore boli koji postoji – preživjeti smrt kćeri. Teško je reći, no u trenutku kada se čini da očaj prevladava, Gospodin nam na različite načine dolazi u susret, dajući nam milost da se ljubimo kao supružnici, oslanjajući se, premda s mukom, jedno na drugo.

III. Zatvorenik
Bio je to prvi put kad sam pao, ali taj pad za mene je bio smrt: oduzeo sam život jednoj osobi. (...) Iz svoga djetinjstva sjećam se hladnog i neprijateljskog okruženja u kojem sam odrastao: dovoljno je bilo u drugome iskopati slabost i pretvoriti je u neki oblik zabave. Tražio sam iskrene prijatelje, želio sam biti prihvaćen takav kakav jesam, ali nisam uspijevao. Patio sam zbog sreće drugih. (...) I svoju sam obitelj doveo do ponora: zbog mene su izgubili svoje prezime, čast, postali su samo obitelj ubojice. Ne tražim isprike ni popusta, okajat ću svoju kaznu do zadnjeg dana jer u zatvoru sam našao osobe koje su mi vratile izgubljeno povjerenje.

IV. Majka jednoga zatvorenika
Ni na trenutak nisam pala u napast napustiti svoga sina pred njegovom osudom. Na dan uhićenja cijeli se naš život promijenio: cijela obitelj zajedno je s njim ušla u zatvor. Osuda naroda ni danas ne jenjava, oštra kao oštrica noža: uprti prsti protiv svih nas otežavaju patnju koju već nosimo u srcu (...) Osjećam blizinu Majke Božje: pomaže mi da ne dopustim očaju da me smlavi, da podnesem zloće. (...) Na sebe sam preuzela osude svoga sina, tražila sam oprost i za svoje odgovornosti. Preklinjem za sebe milosrđe koje samo majka može osjećati, kako bi se moj sin mogao vratiti u život nakon što odsluži svoju kaznu. Neprestano molim za njega kako bi svakim danom mogao postati drukčiji čovjek, sposoban ponovno ljubiti sebe i druge.

V. Zatvorenik
Ušao sam u zatvor: zatvor je ušao u moju kuću... Izgubio sam ime, zovu me imenom kaznenoga djela za koje me tužiteljstvo optužuje... Težak je križ koji su mi natovarili na pleća. S vremenom sam se naučio suživjeti, gledati u lice, zvati imenom: provodimo cijele noći praveći društvo jedni drugima... Šimuna Cirenaca u zatvoru svi poznaju: to su osobe koje slušajući savjest odbijaju zakon čopora.... Moj Šimun Cirenac moj je cimer u ćeliji: upoznao sam ga prve noći koju sam prespavao u zatvoru. Bio je čovjek koji je živio godinama na jednoj klupi, bez osjećaja i primanja. Njegovo jedino bogatstvo bilo je tek jedno pakiranje kroasana. On, toliko zaljubljen u slatko, inzistirao je da ih ponesem i poklonim svojoj ženi kada mi je prvi put došla u posjet u zatvor: ona je briznula u plač zbog toga koliko neočekivanog, toliko i nježnog čina.Starim u zatvoru: sanjam da ću jednog dana ponovno vjerovati u čovjeka.

VI. Župna katehistica
Kao katehistica brišem mnoge suze, puštajući ih da teku: one se ne mogu zaustaviti kad navru iz rastrganih srca. Često susrećem očajne ljude koji, u tami zatvora, traže ono zašto zbog zla koje im se čini beskrajno. Ove suze imaju okus poraza i samoće, grizodušja i nedostatka suosjećanja. Često zamišljam Isusa na mom mjestu u zatvoru. Put koji mi predlaže Krist jest razmatrati ova lica unakažena patnjom, bez osjećaja straha. Od mene se traži da ostanem tamo, pored, poštujući njihovu šutnju, slušajući bol, pokušavajući gledati onkraj predrasuda. Točno kako Krist očima punim ljubavi gleda naše slabosti i naše ograničenosti.

VII. Zatvorenik
Kada sam prolazio ispred zatvora, okretao sam glavu na drugu stranu: „Ja ionako neću nikada tamo završiti“, činilo mi se da prolazim pored groblja živih mrtvaca. Zatim sam jednoga dana, zajedno sa svojim bratom, završio iza rešetaka. Kao da to nije bilo dovoljno, unutra sam uvukao i svoga oca i svoju majku. Zatvor je, od strane zemlje koji je za mene bio, postao naša kuća. Gledao sam svoju obitelj i osjećao sram: ne osjećam više da se zovem čovjekom. Stare u zatvoru mojom krivicom. .(...) nakon što sam uništio obitelj, počeo pitati: „Tko sam ja da bi Krist umro za mene?“ Isusov krik „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“ čitam u očima svoje majke: na sebe je uzela sramotu svih nas kako bi spasila obitelj. Ima lice moga oca koji je u skrovitosti očajavao u ćeliji. Tek danas uspijevam priznati: tih godina nisam znao što činim. Sada kada znam, s Božjom pomoći tražim da ponovno izgradim svoj život. Dugujem ga svojim roditeljima...

VIII. Kći čovjeka osuđenog na doživotni zatvor
Koliko sam puta, kao kći pritvorene osobe, čula da mi postavljaju pitanje: „Razmišljate li ikada o boli koju je Vaš otac nanio žrtvama?“ Svih ovih godina nikada nisam izbjegla odgovor: „Naravno, nemoguće je ne razmišljati o tome”, kažem. Tada i ja njima postavim pitanje: „Jeste li ikad pomislili da sam ja prva od svih žrtava ponašanja moga oca? Već dvadeset osam godina izdržavam kaznu odrastanja bez oca.” Sve ove godine živjela sam od bijesa, nemira, melankolije: njegovu odsutnost sve je teže podnositi. Prešla sam Italiju s juga na sjever da bih mu bila blizu: poznajem gradove ne po njihovim spomenicima, već po zatvorima koje sam posjetila. Prije mnogo godina izgubila sam ljubav jer sam kći čovjeka zatvorenika, moja majka postala je žrtva depresije, obitelj je razrušena. Tata jej edan od onih koji su osuđeni na doživotni zatvor. Na dan kad sam se udavala, sanjala sam da je pored mene... Za ljude poput nas nada je obveza.

IX. Zatvorenik
U zatvoru često ponovno razmišljam o tome koliko puta dijete padne na zemlju prije nego što nauči hodati. Uvjeravam se da su to generalne probe za onaj put kada će pasti jednom kada odraste. Kao dijete živio sam zatvor u kući: živio sam u tjeskobi kazne, izmjenjivao sam tugu odraslih s bezbrižnošću djece. Poput Petra, tražio sam i našao tisuću izgovora za svoje pogreške: čudna je stvar da je u meni uvijek ostao gorjeti jedan djelić dobra. U zatvoru sam postao djed: propustio sam trudnoću svoje kćeri. Jednoga dana svojoj unuci neću pripovijedati zlo koje sam počinio, već samo dobro koje sam našao. U zatvoru je pravi očaj osjetiti da ništa u tvom životu više nema smisla: to je vrhunac patnje, osjećaš se usamljenijim od svih osamljenika na svijetu. Istina je da sam se raspao na tisuću komada, ali je sjajna stvar što se ti ulomci još uvijek ponovno mogu sastaviti.

X. Zatvorska odgajateljica
Kao zatvorska odgajateljica vidim kako je čovjek prilikom ulaska u zatvor lišen svega: s njega je, zbog počinjenih krivica, svučeno sve dostojanstvo, svako poštivanje prema sebi i drugima. Ta odstranjena stvorenja koja su mi povjerena: bespomoćni ljudi, ogorčeni u svojoj krhkosti, često lišeni onog neophodnog kako bi razumjeli počinjeno zlo. Međutim, ponekad nalikuju tek rođenim bebama koje se još mogu ostvariti. Uviđam da njihov život može ponovno krenuti u drugom smjeru ako okrenu leđa zlu. Izabrala sam ovaj posao nakon što je u frontalnom sudaru jedan mladić na drogama usmrtio moju majku: na to zlo odlučila sam odmah odgovoriti dobrom...

XI. Optuženi svećenik, kasnije oslobođen
Krist prikovan na križu. Koliko sam puta kao svećenik meditirao nad ovom stranicom Evanđelja. Kad su me, potom, jednog dana stavili na križ, osjetio sam svu težinu tog drveta – optužba je bila sastavljena od riječi tvrdih poput čavala, uspon je postao strm, patnja se urezala u kožu. Najcrnji trenutak bio je vidjeti moje ime obješeno izvan sudnice... Visio sam na križu deset godina: bio je to moj križni put prepun dosjea, sumnji, optužbi, uvreda... Nikad nisam razmišljao o skraćivanju križa, čak ni onda kada mi je zakon to dopuštao. Odlučio sam se podvrgnuti redovitom sudskom procesu: dugovao sam to sebi, mladićima koje sam školovao tijekom godina u bogosloviji, njihovim obiteljima. Dok sam uzlazio uz svoju kalvariju, susretao sam ih cijelim putem: postali su mi Cirenci, podnosili su sa mnom težinu križa, obrisali su mi mnoge suze. Zajedno sa mnom mnogi od njih molili su za mladića koji me optužio. Na dan kada sam bio potpuno oslobođen otkrio sam da sam sretniji nego prije deset godina. Viseći na križu, moje se svećeništvo prosvijetlilo.

XII. Sudac izvršitelj
Kao sudac izvršitelj ne mogu nikoga, nijednoga čovjeka, prikovati za njegovu osudu: to bi značilo osuditi ga drugi put. Neophodno je da se čovjek iskupi za zlo koje je počinio: ako to ne učini, banaliziraju se njegovi zločini, opravdavaju radnje koje je učinio, koje se ne mogu tolerirati i zbog kojih su drugima nanesene fizičke i moralne patnje.Istinska pravda, međutim, moguća je samo kroz milosrđe koje čovjeka ne pribija zauvijek na križ: ono se nudi kao vodič u pomaganju da ustane, uči ga prihvatiti ono dobro koje se, unatoč učinjenom zlu, nikada u potpunosti ne gasi u njegovu srcu. Samo ponovnim pronalaskom svoje ljudskosti osuđenik će ju moći prepoznati u drugome, u žrtvi kojoj je nanio bol...

XIII. Fratar dragovoljac
Zatvorenici su uvijek bili moji učitelji. Šezdeset godina ulazim u zatvore kao fratar dragovoljac i uvijek sam blagoslivljao dan kada sam prvi put upoznao taj skriveni svijet. U tim sam pogledima s jasnoćom shvatio kako sam mogao biti na njihovu mjestu da je moj život kojim slučajem krenuo u drugom smjeru. Prelazeći iz jedne ćelije u drugu vidim smrt koja u njoj stanuje. Zatvor i dalje sahranjuje žive ljude: to su priče koje više nitko ne želi. Krist mi je svaki put ponavljao: „Nastavi, ne zaustavljaj se. Ponovno ih uzmi za ruku."

XIV. Pravosudni policajac
U svom poslanju pravosudnoga policajca svakodnevno rukama dodirujem patnje onih koji žive u zatvoru. Nije lako suočiti se s onima koje je nadvladalo zlo pa su nanijeli ogromne rane drugim ljudima. Kolega, koji je bio moj učitelj, često je ponavljao: „Zatvor te preoblikuje. Dobar čovjek može postati sadist. Zao bi mogao postati bolji.” Rezultat ovisi i o meni, a stisnuti zube ključno je za postizanje cilja našega rada: pružiti još jednu priliku onima koji su dali prednost zlu. Da bih ovo pokušao, ne mogu se ograničiti na otvaranje i zatvaranje ćelije, a da to ne učinim s mrvicom humanosti.

Izvor: Radio Marija BiH - Kršćanski glas u tvom domu

Čestitka Marijine legije povodom Uskrsa

 

gfdzsr

Draga braćo i sestre!

U ime Marijine legije u Bosni i Hercegovini- Kurija Gospa od puta Sarajevo, upućujemo čestitku za USKRS, svim djelatnim i molitvenim članovima i članicama Marijine legije u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, osobama koje posjećujemo kroz naše apostolate, našem duhovniku, kao i ostalim svećenicima i časnim sestrama, te svim slušateljima i slušateljicama Radio Marije Bosne i Hercegovine.

Neka nam svima, u uvjetima tjeskoba i briga izazvanih koronavisrusom, Uskrsli Krist donese radost, učvrsti i ojača vjeru, ljubav i nadu.

« Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće nikada umrijeti » (Ivan 11, 15)

                            « Ne bojte se !  Ja sam s vama ! »

                 BLAGOSLOVLJEN, SRETAN I RADOSTAN USKRS !

                                              ALELUJA !

RM

Smjernice za Veliki tjedan i Uskrs 2020. u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

 

dfsede

S obzirom na ograničenja uvjetovana pandemijom koronavirusa, Vrhbosanska nadbiskupija donijela je 1. travnja Smjernice za slavljenje obreda Velikog tjedna i svetkovine Uskrsa 2020. godine, prenosi u srijedu 1. travnja nedjelja.ba, portal Katoličkog tjednika.

Smjernice, koje potpisuju vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić i vrhbosanski nadbiskup koadjutor dr. Tomo Vukšić, a upućene su svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije, donosimo u cijelosti.

Draga braćo župnici i upravitelji župa! Draga braćo i sestre!

U skladu s općim smjernicama i prijedlozima Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata o slavljenju obreda Velikog tjedna i svetkovine Uskrsa u vrijeme pandemije koronavirusa, a koji su objavljeni u dekretima od 19. i 25. ožujka 2020., mi, vaši pastiri, donijeli smo sljedeće odluke koje vrijede na području Vrhbosanske nadbiskupije:

Cvjetnica, obredi Velikog tjedna i svetkovina Uskrsa

1. Vinko kard. Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, i mons. dr. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor, predsjedaju liturgijskim slavljima i obredima u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu prema sljedećem rasporedu i bez prisutnosti naroda:

  • Cvjetnica, nedjelja, 5. travnja u 10.30;
  • Misa posvete ulja, srijeda, 8. travnja  u 10.30;
  • Veliki četvrtak – Misa Večere Gospodnje, 9. travnja u 17.30;
  • Veliki petak – Služba Muke Gospodnje, 10. travnja u 17.30;
  • Velika subota – Vazmeno bdijenje, 11. travnja u 20 sati;
  • Nedjelja Uskrsnuća Gospodnjega, 12. travnja u 10.30.

2. Svećenici neka slave Cvjetnicu, obrede Velikoga tjedna i nedjelju Uskrsnuća Gospodnjega u župnim crkvama, na način koji je propisan u Dekretu od 25. ožujka 2020., u vrijeme koje smatraju prikladnim i bez okupljanja naroda.

3. Svećenici neka, iznimno ove godine, ne dolaze na slavlje Mise posvete ulja u Sarajevu, ali neka na taj dan prate i duhovno sudjeluju u slavljenju Mise posvete ulja u Katedrali.

4. Svećenici će sveta ulja naknadno preuzeti u prostorijama Ordinarijata kada uvjeti za to budu bolji i prikladniji.

5. Neka se nakon zaziva br. 9 “Sveopće molitve”, koja se moli na Veliki petak, doda sljedeći zaziv: “Za one koji pate u vrijeme pandemije”, koji je 30. ožujka 2020. za cijelu Crkvu  posebnim dekretom (br. 155/20) predložila Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, a koji ovdje prilažemo u prijevodu na hrvatski.

6. Neka se samostani i redovničke zajednice također pridržavaju općih uputa istoga Dekreta od 25. ožujka 2020.

Izravni prijenosi slavlja preko društvenih sredstava priopćivanja

7. Budući da se, zbog ograničenja okupljanja i kretanja osoba, liturgijska slavlja i obredi Velikoga tjedna slave bez okupljanja naroda, vjernici će sva liturgijska slavlja i obrede iz Katedrale u Sarajevu, zahvaljujući susretljivosti Bosanskohercegovačke radio-televizije (BHRT), moći izravno pratiti na kanalima BHT1 i BHTHD (prijepodnevna slavlja) i na kanalu BHTHD (poslijepodnevna i večernja slavlja i obredi).

8. BHRT će najaviti raspored izravnih prijenosa liturgijskih slavlja i obreda iz Katedrale, i posebno obavijestiti krolom s informacijom neposredno pred početak pojedinog slavlja. Neka svećenici već sada obavijeste vjernike o tim izravnim prijenosima i potaknu ih da se na taj način duhovno uključe i sudjeluju u istim slavljima, obredima i molitvi iz vlastitih domova.

Posveta Vrhbosanske nadbiskupije Bezgrešnom Srcu Marijinu

9. U subotu, 4. travnja u 11 sati, Vinko kard. Puljić, nadbiskup vrhbosanski, predvodit će molitvu Gospine krunice i litanije pred kipom Gospe Lurdske koji je 2017. godine prošao kroz sve naše župe, i tom prigodom obnoviti posvetu Vrhbosanske nadbiskupije Bezgrešnom Srcu Marijinu, s nakanom da je zaštiti u vrijeme ove teške kušnje koronavirusa.

10. Molitvu iz kapelice Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, osim na portalu nedjelja.ba, u izravnom prijenosu moći će se pratiti na YouTube kanalu nedjelja.ba te na istoimenoj Facebook stranici. Svi su pozvani pridružiti se ovoj molitvi, moleći također Posvetnu molitvu koju ovdje prilažemo.

Blagoslov jela za Uskrs

11. Budući da svećenici ne mogu obaviti blagoslov jela za Uskrs na uobičajeni način i u crkvi, neka se blagoslov obavi u obitelji kao kućnoj crkvi, i to na slijedeći način: Neka glava obitelji okupi na Uskrs obitelj oko stola na kojem je pripravljeno jelo za blagoslov. Nakon što se zajednički izmoli VjerovanjeOčenašZdravo Marijo Slava Ocu, glava obitelji uzme blagoslovljene vode i poškropi jelo, koje potom svi zajedno blaguju.

Druge odredbe:

12. Imajući u vidu nepredvidivost trenutne situacije u vezi sa koronavirusom, smatramo razboritim otkazati sljedeće događaje:

  • subota, 11. travnja, tradicionalno uskrsno čestitanje svećenika, redovnika i redovnica grada Sarajeva Vinku kard. Puljiću, nadbiskupu vrhbosanskom;
  • ponedjeljak, 13. travnja, tradicionalno uskrsno primanje Vinka kard. Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog, za predstavnike vjerskog, kulturnog, diplomatskog i društveno-političkog života u Bosni i Hercegovini;
  • srijeda, 22. travnja, sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije;
  • subota, 2. svibnja, ministrantsko zborovanje u Travniku.

13. Smatramo također razboritim odgoditi krizmena slavlja koja su bila predviđena u sljedećim terminima: 18., 19., 25. i 26. travnja.

14. Slavlje drugih krizmenih slavlja u mjesecu svibnju i lipnju ovisit će o daljnjem razvoju pandemijske situacije, a župnici će biti pravovremeno obaviješteni.

U ovim teškim danima u kojima živimo, radi opasnosti prenošenja koronavirusa nije moguće da se kao Crkva i zajednica okupljamo i slavimo obrede Velikoga tjedna i svetkovinu Uskrsa. Zato ćemo ono što se slavi u crkvi, sada slaviti u obitelji. Obitelj je “kućna Crkva” ili Crkva u malom, i sada postaje, na neki način, nositelj crkvenog zajedništva i duha. Stoga potičemo sve naše obitelji da u danima Velikog tjedna i Vazmenoga trodnevlja u svojim domovima njeguju duh molitve, duh sabranosti, duh pučke pobožnosti, duh čitanja Svetog pisma. Na taj način, u svima nama će porasti povjerenje u Boga, osjetit ćemo Njegovu blizinu i radovati se uskrsnuću “Krista Isusa, nade naše” (1 Tim 1,1), donodi KT.

Na sve svećenike, redovnike, redovnice, vjernike laike i ljude dobre volje zazivamo Božji blagoslov i stavljamo vas pod moćni zagovor Blažene Djevice Marije.

Zdravlje bolesnih, moli za nas!

RM

 

 

DUHOVNA OBNOVA IZ ŽUPNE CRKVE SVETOG JURAJA

sdsrz

Hvaljen Isus i Marija! Dragi moji! Osobu se, naime, upoznaje IZDVAJAJUĆI VRIJEME ZA NJU. A dovoljno je samo nekoliko riječi Isusa Krista da nas duboko pogode i preobraze naš život, nakon što otvorimo svoje srce, prihvatimo i razmišljamo o njegovim riječima u svom srcu.

U četvrtak (2. travanj), petak (3.travanj) i subotu (4.travanj) iz naše župne crkve svetog Juraja u Vitezu, s početkom u 18,00 sati započet ću malu duhovnu obnovu za sve vas koji ne možete biti na svetima misama. Misa, propovijed i klanjanje Isus svaku večer. Sve ovo će prenositi VALOVI RADIO MARIJE. Uključite se i prepustite Isusu da nas u ovim vremenima ohrabri i utješi. Mir vama !

Fra Velimir Bavrka/RM

 

Potkategorije

Dragi i poštovani naši slušatelji,

Poslije dugo vremena da Vam se ukratko javimo i predstavimo. Naime, zasigurno ste već uočili preko radio valova ili stranice pa čak i stranice na facebooku da je RM s ovim ljetom krenula i s novom ekipom. Nova je, zamjenica glavnog urednika i promotor. Novi je i stari ravnatelj/glavni urednik.  

Pa idimo redom!

Nova zamjenica glavnog urednika je Ruža Hrkać (Mostar),

Novi promotor je Dražen Janko  (Žepče),

A novi/stari glavni uredik je p. Mato Anić (Sarajevo).

Bivšim djelatnicima: Davoru Brđanoviću, Nikolini Marčić, Ružici Rotim, Kristini Biokšić, Danici Škutor i p. Siniši Štambuku od srca zahvaljujemo za sve dobro što su ugradili i ostavili na RM, te im želimo obilje Božjeg blagoslova na novim službama i poslovima.  

Želimo s Vama podijeliti i veliku radost zbog lijepog broja novih suradnika i volontera. Oni su stup RM. Bez njih (Vas) ona ne postoji. Jedni su svoj doprinos dali i ostavili trajni trag na našem radiu, drugi su nastavili svoju misijun a treći tek počeli. Svi ste vi dio Marijina djela. Neka Vas Gospa čuva u svome srcu.

Napravili smo i stanovite izmjene u programskoj shemi. Vjerujemo nabolje.

Na koncu velika hvala svima Vama dragi naši dobročinitelji. Naše donacije nisu velike, ali su nam dragocjene. Poznata nam je Vaša ljubav prema Gospi i vjerujemo da zajedno možemo dalje, više i bolje.

Neka Vas sve prati Božji blagoslov i Gospin zagovor.

  1. p. Mato Anić 

 

uplatnica

Za milodare i potporu Radio Marije BiH:
Račun otvoren kod Intesa Sanpaolo Banke BiH:
Br. Rn.: 1541602001977216
Za uplatu iz inozemstva:
SWIFT CODE: UPBKBA22
IBAN: BA391541602001977126
Intesa SanPaolo Banka Bih
Obala Kulina bana 9A
71000 Sarajevo

 

na danasnji

Duhovni kutak


U te dakle, Gospode Bože, stavljam svu svoju nadu i utočište: na tebe stavljam svu svoju nevolju i stisku; jer što god vidim izvan tebe nalazim da je slabo i nestalno.

(Toma Kempenac)

Glasujte za emisiju mjeseca - Srpanj
Glasujte za pjesmu tjedna 23.7.-30.7.

Pismo urednika

RM BIH 2

VGTAB.png

footlogo.png

 

 

 

Ukoliko imate neka pitanja javite nam se na e-mail: info@radiomarija.ba

Studio Sarajevo
Zagrebačka 18, Sarajevo 71000, BiH
+387 33 263 055, +387 33 260 260 (program uživo)
+387 33 260 261

Studio Mostar
Blajburških žrtava 33E, Mostar 88 000, BIH
+387 63 312 401, +387 63 312 400 ( program uživo)

www.radiomarija.ba
 

Sva prava pridržana - Radio Marija.

designer17